Srednjoškolka sam, ali imam jedan veliki problem. Moj otac je Hodža i za mene veliki čovjek. Dolazim iz porodice u kojoj su klanjanje i Kur’an svakodnevnica. I veliki sam vjernik, volim svoju vjeru i poštujem sve vezano za nju. Međutim, upoznala sam momka koji nije naše vjere, katolik je. Ali živi u Bosni i mnogo zna o našoj vjeri i poštuje je. Kao što slavi svoje praznike, slavi i naše.
Na početku sam mislila da je to samo prolazna faza, jer još sam mlada. Ali mnogo sam ga zavoljela, toliko da ne mogu zamisliti svoj život bez njega. Moj otac, moja porodica, niko ne bi prihvatio tu vezu ili nekad i brak. Nikada! Mnogo volim svog babu, najbitniji čovjek na ovom svijetu mi je on. I mnogo bi ga razočarala, imam osjećaj da bi me se čak odrekao. Ali ja stvarno ne mogu da ostavim tog momka. Ne mogu da zamislim da sam bez njega. Jednostavno ne mogu. Puno me muči ova situacija. Već smo duuugo zajedno, ali samo par osoba zna za ovu vezu. Neki kažu zabranjena ljubav. Po islamu i jeste zabranjena.
Ali stvarno ne znam šta da radim. On mi je rekao da bi bio u stanju i prihvatiti moju vjeru, samo da bi moj otac njega prihvatio i da bi mogli biti zajedno…
