Pokazalo se da pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju višu količinu citokina (glikoproteina koji djeluju kao markeri imunološkog sistema za indikaciju upale u krvotoku) i niži nivo varijabilnosti srčanog ritma od neožalošćenih pojedinaca u kontrolnoj skupini istog doba, pola i tjelesne mase.
Radi se o dva uzroka koji povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući smrt. Autori kažu da je ovo prva studija koja ukazuje na povezanost duboke žalosti s rastom nivoa citokina i sniženjem varijabilnosti srčanog ritma.
Nije kod svih isto
U istraživanju se pokazalo da ožalošćeni učesnici istraživanja imaju 47 posto niži nivo varijabilnost srčanog ritma (razmaka između dva otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolju kardiovaskularno stanje) i sedam posto viši nivo citokina. Takođe, među ožalošćenima su za 20 posto bili izraženiji simptomi depresije.
Učesnici istraživanja bili su u dobu od 51 do 80 godina. Fagundes se nada da će nakon ovog istraživanja medicinski profesionalci bolje razumijeti biološke mehanizme koje aktivira duboka tuga i potom ciljanom psihološkom i farmakološkom terapijom spriječiti neželjene posljedice, prenosi “Net“.
