Irena Zlatković (29) sahranjena je nešto poslije 13 časova, a dva sata kasnije su na istom groblju Veljka Radisavljevića (33) mnogobrojni prijatelji i rodbina ispratili na vječni počinak.
Bili su u vezi nešto više od mjesec dana kada su tragično stradali u udesu kod Budve.
Irena je u Crnu Goru je otišla da radi u hotelu tokom sezone, da bi pomogla roditeljima koji su nezaposleni i bratu, svršenom studentu Pravnog fakulteta koji takođe nigdje ne radi, a Veljko je došao u Budvu da je obiđe.
Prije kobnog sudara bio je na plaži Trsteno sa društvom, pozajmio je motor od prijatelja, njime je trebalo da Irenu odveze do Budve. Tada ih je zadesila tragična sudbina.
– Vjerovatno je to sudbina bila da dobiju grobna mjesta jedno pored drugog. Iz komunalnog preduzeća su nas pitali da li bi nam smetalo ako bi Veljko bio sahranjen u zasebnoj grobnici, ali pored Irene, a mi smo se složili sa time. Neka budu i na nebu, kao i na zemlji, zajedno – priča potresena Irenina majka Nadežda.
Velika Plana ovakvu tragediju ne pamti. Cijeli grad je došao da ih isprati na vječni počinak.
Irena je sahranjena u bijeloj vjenčanici.
Svojim govorom Irenin ujak je svima natjerao suze na oči:
– Pripala mi je čast da se zahvalim svima vama ovdje koji roditeljima, bratu, stričevima, ujacima izraziše saučešće. I koliko god ovo bila teška dužnost, o našoj Ireni je lako govoriti. Njene oči najslađeg laneta, krupne suze koje bi kad – tad navirale umiljati glas, učinio ju je djetetom koje je lako bilo zavoljeti. Bolest svog oca, Momčila smatrala je vise inspiracijon da upiše Medicinski fakultet u Kragujevcu. Sanjala je da ce baš tim prikupljenim znanjem liječiti oca i sve druge ljude. Mjesec dana prije odlaska zavoljela je njenog Veljka i kako je majci i sestri govorila nikad srećnija nije bila. Sudbina je udesila da tri dana pred nesreću Veljko ode da vidi svoju Irenu. Irena, oči ujkine, moja treća kćerko. Zašto svom ujaku nanosiš ovaj bol nad bolovima. Umjesto da ujku obraduješ, ti meni namijeni ulogu da ti spremam vjenčanicu bijelu, ne za izabranog već za zemlju crnu. Irena, ujakova nado, danas plaču svi oni koji su te poznavali i Velika Plana i svi oni koji su te poznavali. Danas u Crnoj Gori plače i gora i kamen. Počivaj u miru, mezimice, neka te anđeli čuvaju kao što ćemo mi tebe čuvati u našem sjećanju i srcima – rekao je Irenin ujak.
Majka je nakon spuštanja kovčega u raku bacila crveni pa bijeli buket i jauknula: Irena, ljubavi moja!
Otac nastradale djevojke pozvao je sve koji su došli da poslije sahrane dođu na ručak, riječima koje slamaju srce: Dođite, svadba je! Nije pravedno od Boga što je takva, ali svadba je!
Dva sata kasnije na lokalnom groblju sahranjen je i Veljko. Njega su na vječni počinak ispratili bajkeri iz cele Srbije, a ispred tužne povoreke vijorio se barjak.
Niko nije krio suze. Majka i sestra zakukale dozivajući Veljka: Što ne ustaneš, što se ne probudiš?
