U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj je nekada bilo najviše takozvanih “miješanih” brakova, danas veliki broj mladih zazire od istih. Faktora je mnogo, no najvažniji je svakako nasljeđe rata, koje mlade u BiH uči da sa podrozenjem gledaju na drugačije. Djeca iz “miješanih” brakova tako se danas susreću sa realnim problemima, od onog da se prilikom zapošljavanja moraju nacionalno izjasniti, do onog banalnog – da ih pitaju otkud ti takvo ime i šta si ti?
No, pored svega, neka istraživanja govore da je, bez obzira na okruženje, dvije trećine ljudi u BiH spremno stupiti u vezu ili brak sa osobom druge nacionalnosti ili religije.
Bojan i Irma su u takozvanom “miješanom” braku već nekoliko godina. Za njih nije bilo važno ime, nacija ili religija onog drugog. Spojila ih je ljubav, kako kažu, na prvi pogled. Bojan objašnjava šta za njega znači takozvani “miješani” brak.
“Mi jesmo u ‘miješanom’ braku jer sam ja muškarac, a ona je žena. Budući da živimo u modernom društvu u kojem su moguće i druge vrste brakova, na prvom mjestu rekao bih da je miješani brak zato što sam ja muškarac, a Irma žena”, kaže Bojan.
Ovo dvoje mladih ljudi brak, ljubav i zajedništvo posmatraju van nacionalnih i vjerskih barijera, no i oni su bili suočeni sa pitanjima koje je bosanskohercegovačko društvo spremno da postavi svakom ko se usudi na bilo kakav način “izaći iz svog stada”. Kako je to izgledalo u njihovom slučaju priča Irma:
“Moja tadašnja najbolja prijateljica je meni rekla: ‘Kako ćeš s njim?’. Moje pitanje je bilo: ‘Zašto?’. Ona je rekla: ‘Zato što je on Bojan’. Meni su ta pitanja bila čudna, posebno od ljudi koji su nama bili bliski. Komentara je bilo malo, ali mislim da je bilo više onih koje su određeni ljudi prećutali, koje nam uopće nisu rekli, ali to je potpuno nebitno.”
Rasprave o “miješanim” brakovima u BiH vode se od rata na ovamo, s manjim ili većim intenzitetom na gotovo svim razinama – akademskim, religijskim, političkim. U svemu tome često se ne štede ni djeca rođena u ovim vezama. Od rata do danas nazivana su različitim imenima – od kopiladi do miješanog mesa.
Ipak, najveća prepreka koja im se stavlja na put je ona administrativne prirode, sistem u BiH često ih tjera da se moraju nacionalno opredijeliti, ako ne ranije, onda prilikom zapošljavanja.
“Prije rata u doba socijalizma, nešto takvo imalo je vrijednost i gledalo se blagonaklono od države. Sada imamo situaciju da je ideologija koja dominira u BiH protiv ‘miješanih’ brakova i da se forsira zatvaranje u etničke torove i držanje svoje etničke grupe”, kaže psiholog iz Banjaluke Srđan Puhalo.
Vesna Andre – Zaimović je muzikologinja, ali i mama troje djece rođene u “miješanom” braku. Smatra da je za djecu najvažniji savjestan odnos roditelja, te da djeca rođena u takvim brakovima mogu biti predodređena da budu istinski demokrati.
“Dakle, sve zavisi od toga koliko su roditelji spremni da jednim demokratskim principom odgajaju svoju djecu, da ih poduče da to okruženje u kojem rastu jeste jedno bogato, normalno, prirodno okruženje i da ih na taj način učine i jačim ličnostima i da njihovi horizonti, njihovi svjetozori budu širi”, kaže Andree-Zaimović.
Do sada je u BiH urađena tek jedna studija koja se bavila položajem ljudi u takozvanim “miješanim” brakovima i životom djece rođene u njima. Objavljena je 2010. godine, a autorica Neda Perišić između ostalog je uradila intervjue sa djecom iz takvih brakova.
U dijelu koji govori o intervjuima, ona navodi da usljed izostanka etnokonfesionalnog određenja proizilazi da svi ispitanici i ispitanice pripadaju ustavnoj kategoriji imenovanoj kao “ostali”.
Pojedini ispitanici, navodi Perišić u studiji, ukazivali su da im je termin “ostali” pežorativan: “pežorativno je, ali radije ću biti ostali nego da budem nešto što nisam”, dok su drugi isticali: “nije mi pežorativno, dobro se osjećam kao ostali”, ili “u inat stavljam ostali da ne bi bilo sve svedeno na naciju, neću da budem ni jedno, ni drugo, ni treće”.
Da je riječ tek o apsurdu koje proizvodi bosanskohercegovačko društvo govori i činjenica da se, recimo, brak između dvoje ljudi iste vjere ali različite rase neće nazvati “miješanim”.
Takođe, brak između Nijemca i Bosanke niko neće osuditi, niti će njihovo dijete gledati sa podozrenjem, objasnio je duhovito u jednom od intervjua za Radio Slobodna Evropa nekadašnji profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Besim Spahić.
“Tamo kad se uda za Hansa – nek makar i za Hansa, samo nek nije ovdje za onoga ‘četu’, za onoga ‘baliju’, za onog ‘ustašu’. To je naša normalna terminologija, ja se izvinjavam, koja i do dan-danas kola i ovdje, na viskoškolskim institucijama”, rekao je Spahić.
