– Smrt, i kad je izvijesna, teško je povezati sa djecom, čak i kad imaju neizlječiv maligni tumor, a kamoli kad ovako, iz punog zdravlja “odu“ – kaže dr Branislav Mojsić, anesteziolog na Institutu za majku i dijete.
– Trenutak kad sam sa svojim kolegama stao pred roditelje Radenka Nikodinovića, Zoricu i Milana, da im saopštim da je njihov sin preminuo, pamtiću dugo. Ovakvi događaji mijenjaju čovjeka. Nema to veze s profesionalizmom. Znam da smo učinili sve, ali tužan sam jer nismo uspjeli – kaže dr Mojsić, koji je posljednji vidio malog Radenka živog.
On ga je i reanimirao. Dok se odvijala prava drama, i ljekarima iz sekunda u sekund postajalo sve jasnije da, uprkos svim naporima, ovu bitku gube. Radenkovi roditelji bili su u Institutu, samo dva sprata niže. U 9.45, u subotu ujutro, bitka, započeta dva dana ranije, definitivno je izgubljena – Radenko je preminuo.
– Od ranih jutarnjih sati u četvrtak, kada je dječak primljen u Institut, prvo na odjeljenje ortopedije, pa sve do posljednjeg trenutka oko njega je bilo angažovano toliko ljekara, koliko je, inače, dovoljno da se zbrine 20 pacijenata. Niko nije gledao da li je isteklo radno vrijeme – kaže dr Radoje Simić direktor Instituta.
U ponedjeljak je već bila inspekcija, očekuje se i vanredni stručni nadzor.
Vaskularni hirurg Blagoje Grujić kaže da su svi ljekari od prijema bili svjesni da je dječakov život ugrožen.
– Da je infekcija ozbiljna vidjelo se čim je ovdje skinut gips, ali da će, uprkos svemu što smo preduzeli, tako brzo da se proširi na sve organe, teško je bilo i zamisliti. Odmah smo posumnjali na gasnu gangrenu, što se kasnije i dokazalo. Ovakvi slučajevi su rijetki, i kod nas i u svijetu – kaže dr Grujić.
Na prvom snimku polomljene lijeve ruke i krvnih sudova, uočenio je da uopšte nema cirkulacije. Dr Drašković uradio je prvu operaciju. To je bila bitka za dječakovu ruku. Ponovljeni snimak, u četvrtak popodne, pokazao je da je cirkulacija vraćena kroz jednu arteriju, ali, infekcija je napredovala.
– Dječak je već bio pod terapijom antibioticima, kad je primljen u Institut, ovdje su mu davane još četiri vrste najjačih antibiotika, ali nije moglo da zaustavi gasnu gangrenu – priča dr Simić.
Sa kolegama iz KBC “Zemun“ dogovoreno je da dječaka prime u hiberbaričnu komoru. Prvi tretman, u petak ujutru, bio je uspješan. Trebalo je da ode na još četiri.
– Malo iza podne uradili smo drugu operaciju, odstranli mrtvo tkivo, računajući da ćemo dječaku uspjeti da spasimo ruku. Ali ni ultrazvukom, ni opipavanjem, nismo mogli da “nađemo“ cirkulaciju. Ponovili smo snimak skenerom, i opet ustanovili da ni jedna od dvije arterije nije protočna – kaže dr Grujić.
Potom je uslijedila još jedna operacija u kojoj je vraćena cirkulacija u jednoj arteriji. U petak oko ponoći posljedice prodiranja toksina kroz krvotok postajale su sve očiglednije. Više se nije vodila bitka za ruku, već za Radenkov život. Dječak je teško disao, a snimak pluća je potvrdio da kisoenik neće biti dovoljan, da mora na vještačka pluća… Mališan je i pored sve borbe ljekara preminuo u subotu ujutru.
