Ljepota

Šminku voli od kada zna za sebe – Šminkam se svaki dan već 20 godina i odlučila sam vidjeti mogu li šest dana bez šminke: Evo šta se desilo!

Napisao H. H.

Novinarka Telegrama odlučila je testirati vlastito samopouzdanje. Šminku volim otkad znam za sebe. Još kao klinka skrivala sam se u kupaonicu i kriomice virila u mamine i sestrine šarene kutijice isprobavajući sve čega sam se dočepala. Od srednje škole polagano sam i sama počela redovito koristiti kozmetiku; ništa pretjerano, ali zbog malo rumenila, maskare i sjajila osjećala sam se ljepše.

S godinama je moja ljubav samo postala ozbiljnija, prigrlila sam sve što make-up pruža ženama. Počela sam ga koristiti u svim mogućim količinama, situacijama i oblicima. I uvijek mi je to bio užitak.

 

Imam vrlo važno pravilo – što se lošije osjećam, to se jače našminkam. Nekako imam osjećaj da mi to pomaže i zato uvijek imam vremena za nanošenje make-upa.

 

Kad mi je puknuo vodenjak, ja sam se našminkala

 

Kad mi je u drugoj trudnoći puknuo vodenjak, smireno sam se (znajući da je sve ok) našminkala i tek onda otišla u bolnicu. Nisam to napravila zbog drugih, nego zbog sebe. Znajući da ću satima biti u boksu, znojna, iscrpljena i prestravljena željela sam si barem na neki način uljepšati sate koji slijede.

 

Stoga sam se sada odlučila na šest dana odreći šminke. Htjela sam provjeriti mogu li izdržati bez nečeg meni toliko važnog. Užasno me zanimalo kako ću se osjećati. A znajući koliki mi osjećaj sigurnosti daje šminka, očekivanja su mi bila loša. Ipak, iako mi je svaki dan bio gori od prethodnog, na kraju sam sama sebe iznenadila. No krenimo redom.

 

1. dan – Kao izlazak u donjem rublju

 

Ujutro mi je prilično nedostajala ta rutina šminkanja prije odlaska na posao, ali gori mi je bio izlazak iz kuće. Osjećala sam se nevjerojatno ogoljeno. Možda malo karikirano, ali usporedila bih to s osjećajem izlaska iz kuće u donjem rublju. Kao da se ne mogu sakriti i svaka nesavršenost na mome licu baš je svima vidljiva. Cijeli dan se osjećam prilično ranjivo.

 

Podočnjaci od premalo sna, prištići iako sam davno izašla iz puberteta, bore, ožiljici, popucale kapilare, bljedilo. Sve ono što sam godinama pokušavala sakriti šminkom sada je izvirilo u punom sjaju. Naravno, danas sam oprala kosu jer vezivanje kose u rep i otkrivanje cijelog lica ipak nije dolazilo u obzir. Barem ne prvi dan.

 

Činilo mi se cijeli dan da većina ljudi oko mene nije previše registirala jesam li našminkana. Većina nije komentirala moj novi izgled, neki su me samo pitali zašto se nisam naspavala, a urednica (koja se ne šminka) zaključila je da izgledam mlađe. Ali ona nije mjerodavna jer bi vjerojatno rekla bilo što samo da napišem tekst.

 

2. dan – Susret s ogledalom

 

Imam naviku šminkanja već 20 godina, tako da sam danas većinu vremena zaboravljala da sam potpuno nenašminkana. Tek me povremeni odraz u ogledalu podsjetio u što sam se upustila. I tada sam se osjećala loše, ali baš stvarno loše.

 

Kada na lice nanesete šminku, ona vam služi kao zaštita od vanjskog svijeta, a ja se sada više ne mogu sakriti. Taj osjećaj ogoljenosti pred stotinama drugih ljudi mi baš i nije ugodan. Osjećam se kao da ponovno imam 12 godina i taj osjećaj mi se ne sviđa. No polako počinjem shvaćati da je većina toga u mojoj glavi.

 

3. dan – Loš osjećaj tijekom šopinga

 

Danas, kad sam već polako svjesnija činjenice da svijetom hodam bez šminke, odlučila sam otići u šoping. I dok se među prijateljima i poznanicima osjećam okej, skužila sam da mi je puno teža komunikacija s neznancima. Dok sam hodala po dućanima, osjećala sam se zapušteno. Stekla sam dojam da su prodavačice puno ljubaznije kad im u prodavaonicu uđete uređeni nego u ovom mom izdanju. Možda je to samo moj dojam, ali nisam baš uživala.

 

4. dan – Suočavanje sama sa sobom

 

Nakon što sam se prvih nekoliko dana součavala s drugima, shvatila sam da je danas došlo vrijeme da se napokon suočim sama sa sobom. Ovo je bio najveći test za mene i moje samopuzdanje. Vjerojatno prije pet godina ne bih imala petlje hodati okolo nenašminkana i onda se još takva slikati i to objaviti. No čini mi se da mi je ovo pokazivanje lica kakvo ono zaista jest, dakle nesavršeno, pomoglo u prihvaćanju nekih mojih mana za koje sam shvatila da i nisu baš tako velike kako sam mislila.

 

5. dan – Lakiranje noktiju i novo rumenilo

Kako dani prolaze, umjesto da mi bude lakše, sve mi je gore. Navikla sam se na to svoje nove izdanje, ali me ono ni najmanje nije usrećilo i jedva čekam da ovo prođe. Ne znam, valjda mi je takav dan. Osjećam da mi nedostaje šminka. Barem malo rumenila ili malo sjajila na usnicama uljepšalo bi mi cijeli život. Zato sam danas barem odlučila nalakirati nokte, da se osjećam malo bolje i ženstvenije. I kupila sam si novo rumenilo koje ću isprobati za samo nekoliko dana. Ako već ne smijem koristiti šminku, tko će mi zabraniti da je kupujem?

 

6. dan – Što sam naučila?

 

Sad kad je gotovo, zapravo mi je drago da sam se na ovih par dana odrekla šminke. Naučila sam nešto o sebi. Kao prvo, da nisam toliko ovisna o šminkanju kao što sam mislila. Kao drugo, da mi je lice sasvim pristojno i sa svim tim mojim nesavršenostima. Kao treće, da nikad nije kasno poraditi na vlastitom samopouzdanju. Iako se neizmjerno veselim sutrašnjem danu i svom puderu, maskari i rumenilu, prilično sam sigurna da ću jednom tjedno uvesti dan bez šminke.

ekskluziva.ba

Komentari

komentara