Može potrajati mjesecima, ponekad i godinama, crpi energiju i snagu zbog čega se radne sposobnosti oboljele osobe znatno smanjuju.
Oboljela osoba nije svjesna od čega pati, često problem ne prepoznaje ni okolina, pa je optužuju da je lijena i da neće da radi. Ni medicini nije lako otkriti uzroke koji mogu biti najrazličitiji.
Dr. Branislav Milovanović, neurokardiolog i upravnik Interne klinike KBC “Bežanijska kosa” ističe i da problem ponekada predstavljaju njegove kolege koje ne pridaju značaj ili pogrešno dijagnosticiraju. Tako je jedan od njegovih pacijenata imao 23 dijagnoze prije nego što mu je otkriven sindrom hroničnog umora.
– Sindrom hroničnog umora je ozbiljno oboljenje i veliki problem u svijetu, a vrlo je moguće da imamo epidemiju. Primjera radi, u SAD imate dva i po miliona dijagnosticiranih slučajeva sindroma hroničnog umora, a smatra se da je to tek 10 posto pravog broja – ističe dr. Milovanović.
Prema njegovim riječima, brojni sindromi mogu ukazati na ovo stanje.
– Obično je prvi sindrom zamaranje, ali onda može doći do problema sa štitnom žlijezdom, pa do skakanja šećera. Osim toga, dolazi do aritmija i miokarditisa. Kod žena može doći do policističnih jajnika i drugih ginekoloških problema. Autonomni nervni sistem je prvi koji je na udaru – objašnjava Milovanović.
Najčešći uzrok je, kako kaže, akutna ili hronična infekcija.
– Zanimljivo je da se uglavnom traže bakterije i kada se ne pronađu, ne traži se dalje. Međutim, ne razmišlja se o virusima, koji su glavni problem – Epštajn-Bar virus, citomegalovirus, varičela zoster i herpes virusi. Uz te viruse, koji su najčešći uzrok, imamo i hlamidije, mikoplazme i borelije – navodi upravnik Interne klinike KBC “Bežanijska kosa”.
Liječenje zavisi od tačnog definiranja uzročnika – ukoliko je bakterijska infekcija daju se antibiotici, ako su virusi onda se moraju davati antioksidansi, piše “RTS“.