Ne znam za vas, ali vrhunac mog dana je, kada dođem kući s posla, skinem (ono malo) šminke koju koristim, odvežem kosu, izujem se, obučem tri broja veću pidžamu i skinem grudnjak. Koliko sreće ženi donosi trenutak kada se izvuče iz grudnjaka?! Meni je sigurno u top tri osjećaja.
Zašto vam sad ovo pišem? Kakve veze ima moj grudnjak sa ovim gore uvodom? Ima. I te kako.
Ako je zaista istina da se mi žene sređujemo samo radi sebe i kako bismo sebi bile lijepe, zašto onda tako sređene ne sjedimo i kod kuće (vjerujem da postoji dio žena koje i u privatnosti svog doma nose šminku, štikle i njima skidam kapu na trpeljivosti i ovo nije tekst za njih)? Ipak mislim da smo mi, druge žene, koje to ništa ne činimo kada smo kod kuće, i koje jedva čekamo da skinemo svu tu fasadu sa sebe većina. Zašto to radimo?
Ako kažemo da radimo zbog sebe, lažemo, jer kome je danas na +40 bilo udobno u štiklama dok ti od vrućine još dodatno otiču noge. Da to radiš zbog sebe, otišla bi na posao u anatomskim papučama, nalik onima koje je nosila tvoja baba, jer su ti one sigurno najudobnije i noga bi ti bila najzahvalnija.
Foto: Subbotina Anna / Shutterstock.com
Ako i dalje odmahujemo glavom i tvrdimo da to radimo zbog sebe, i ubjeđene smo u to, OK. Možda radimo zbog sebe, ali da bismo se bolje osjećale zbog onoga što drugi o nama misle. Dakle, to nije zbog sebe, već zbog tuđeg odobravanja tebe ili mene. Što je, složićemo se, totalno bezveze.
Jer zašto bismo bilo kojem drugom živom biću dali toliku moć nad nama da ono upravlja time kada ćemo se mi osjećati dobro i zbog čega.
Zašto smo opsjednuti mišljenjem i odobravanjem potpunih stranaca? Kolega? Prolaznika? Zašto im dozvoljavamo da nam oni određuju koliko vrijedimo i kada smo lijepe? Dati ljudima toliku moć je i opasno, jer ćeš nekada možda biti i zaista lijepa, a neko drugi će iz svojih različitih pobuda imati želju da te omalovaži, a ti ćeš sliku o sebi formirati tog dana na osnovu mišljenja proisteklog iz nečije zlobe.
Ako kažemo da se sređujemo zbog muškarca, to opet potpuno pada u vodu za nas zauzete žene, čiji muškarci svjedoče tim trenucima našeg oslobađanja iz uskog, kratkog, stisnutog. (Doduše oni možda najviše i uživaju u tom trenutku kada se oslobodiš grudnjaka). Dakle, ako si svom muškarcu dovoljno lijepa i takva čupava, nenašminkana, čestitam ti, to je taj. Ako je tvoj muškarac primjetio i skrenuo ti pažnju na celulit na butinama ili ono malo viška sa stomaka koji nisu skinula: OKRENI SE I BJEŽI! Karikiram da biste shvatili poentu.
Foto: Viktor Gladkov / Shutterstock.com
A poenta je da većinu svog života provedemo radeći stvari da bismo dobili odobravanje ljudi za koje nas apsolutno boli neka stvar. Shvatate li koliko je to apsurdno?
Shvatate li da većinu svog života provedemo u neudobnom, neugodnom i neiskrenom da bismo ugodili nekome ko nam apsolutno nije bitan?
Shvatate li koliko je to glupo?
Ja se trudim da shvatim, iako mi ne polazi baš svakog dana za rukom. Sve češće biram da pročitam koju stranicu knjige više umjesto što ću potrošiti vrijeme na dodatni sloj maskare ili karmina, jer mi je u principu potpuno svejedno jutros bilo kome ću se dopasti. Dopala sam se samoj sebi. I tada je čovjek najljepši. Kada se iznutra osjeća dobro i kada je u miru sam sa sobom.
Dati nekome drugom u ruke svoj mir i živjeti za njegovu potvrdu je više nego opasno. Ma ko god ta osoba bila. Majka, otac, muž, dečko, drugarica… Ko je taj ko može da odredi moju ili vašu vrijednost i ljepotu?
Kada bismo mnogo više stvari radili zbog sebe i za sebe (ali stvarno) ovaj svijet bi bio mnogo ljepši i mnogo manje isfoliran. Bio bi manje ukočen i stegnut, a više slobodan. A složićemo se (valjda) da je sloboda jedan od najljepših osjećaja.
I zato živite slobodno, šta god sloboda za vas bila!
Piše: Jelena Despot
