Stereotipi ili velika zrnca istine? “Mislim da roditelji koriste `što je teže?` kao izraz s obzirom na trenutne frustracije“, vjeruje obiteljski terapeut Michael Gurian, te dodaje: “Odgoj djevojčica i dječaka jednako je težak, svaki na svoj način.“
Svako dijete je drugačije, naravno. Njezina ili njegova urođena osobnost oblikuje se kako se život odvija. Okolina (uključujući i nas, roditelje) igra veliku ulogu: “Postoje razlike u načinu na koji postupamo prema dječacima i djevojčicama od samog početka“, kaže David Stein, profesor psihologije na Sveučilištu Virginia u Petersburgu. “Imamo neke nesvjesne navike, poput tendencije da tiše razgovaramo s djevojčicama, ili da dječake više bacamo u zrak“, kaže dr. Stein i nastavlja: “No, istina je i da je mozak drugačiji kod djevojčica i drugačiji kod dječaka. Rast se odvija različitom brzinom što utječe na ponašanje.“ Leonard Sax, liječnik i autor knjige `Boys Adrift`, vjeruje da roditelji razlikuju odgoj djevojčica od odgoja dječaka jer su i oni sami drukčiji od rođenja,piše ekskluziva.ba
Dakle, možemo li konačno odgovoriti na veliku roditeljsku raspravu oko toga koji spol je teže odgojiti? Mnogo toga ovisi o pitanjima poput: što i kada?
Disciplina: Dječaci
Zašto dječaci manje slušaju? Ispostavilo se da njihov sluh, još od rođenja, nije tako dobar kao kod djevojčica, a ta razlika se samo povećava kako djeca odrastaju. Dječaci su, također, manje verbalni i impulzivni, što je posebno vidljivo kod djece vrtićke i predškolske dobi. Dr. Gurian kaže: “Dječaci su više taktilna bića, što znači da ćete ih vjerojatnije trebati podići ili posjesti kada vas ne slušaju, dok će djevojčice više reagirati na vaša verbalna upozorenja.“
Fizička sigurnost: Dječaci
Stručnjaci tvrde da su dječaci bučniji i agresivniji, te da za njih, riskiranje potiče zadovoljstvo. Mnogi roditelji smatraju da dječake više treba `držati na oku` i da za njih češće trebaju imati pripremljene flastere. Ipak, ne bi bilo loše i djevojčice poticati na više rizika i dopustiti im jednake igre kao i dječacima. “Dopuštanje djeci da istražuju i pritom zarade pokoju ogrebotinu ili posjekotinu, gradi karakter, samopouzdanje i otpornost“, kaže dr. Wendy Mogel, autorica knjige `The Blessing of a Skinned Knee`.
Komunikacija: Prvo dječaci, a zatim djevojčice
Od rođenja, djevojčice su više zainteresirane za boje i teksture, dok dječake više zanimaju pokreti. “Te razlike vide se i u crtežima djece, djevojčice više koriste svjetlije boje, dok dječaci više odabiru plavu, crnu i zelenu boju“, kaže dr. Sax. Zbog toga što djevojke više proučavaju lica, bolje su u neverbalnoj komunikaciji, poput izraza lica, ali i bolje razumiju ton glasa. Dječaci, ne samo da progovore kasnije od djevojčica i imaju siromašniji vokabular, također imaju problema s povezivanjem osjećaja s riječima.
Važna napomena: Zbog toga što dječaci kraće zadržavaju kontakt s očima, mnogi roditelji brinu o autizmu, budući da je to jedan od znakova. “Mame ne moraju brinuti, to je sasvim normalno kod dječaka zbog načina na koji mozak funkcionira kod njih,“ kaže dr. Gurian. Ipak, kad djevojčice navrše osam godina, stvari se malo promijene. Počinje biti puno više drame oko toga tko je ljut na koga, tko je što rekao i zašto. Uspostavite otvorenu komunikaciju s kćeri, kako bi naučila da može doći k vama po savjet.
Samopoštovanje: Djevojke
Razvijanje zdrave slike o sebi najvažnije je za svu djecu. No, stručnjaci kažu da djevojke odrastu kao manje samopouzdanije i više nesigurne. “Stavljanje tuđih potreba na prvo mjesto, ignoriranje vlastitih osjećaja i izbjegavanje zauzimanja za sebe, kulturni je pritisak koji je uglavnom pogodio djevojke“, kaže Jenn Berman, obiteljska terapeutkinja.
Slika o vlastitom tijelu je veliki dio samopouzdanja, a iako je svakako disfunkcija i kod dječaka i muškaraca, i dalje je uglavnom ženski problem. Budite svjesni poruka koje prenosite o svom vlastitom tijelu, prehrani i tjelovježbi. “Mnogo puta negativna slika o tijelu kod djevojčica, dolazi direktno od njihovih majki koje se kritički promatraju u ogledalu i žale se na svoje tijelo“, kaže Jenn Berman i dodaje: “Bavljenje nekim sportom je odličan način na koji djevojčice mogu izgraditi samopouzdanje i zahvalnost za svoja tijela.“
Škola: Uglavnom dječaci
Dječaci i moderno obrazovanje nisu idilični partneri. U svojim ranijim godinama, većina dječaka zaostaje za djevojčicama u razvoju pozornosti, samokontrole, jeziku i motoričkim sposobnostima. Jedno od područja u kojima su djevojčice slabije, što se tiče školskih problema, je prostorna orijentacija i geometrija. Djevojke koriste različite dijelove mozga za obradu prostorne percepcije.
Ključ uspjeha je da roditelji potiču i dječake i djevojčice na područja koja im predstavljaju izazov, ali bez toga stvaranja pritiska na djecu.
Zaključak?
Sve u svemu, čini se da su dječaci u ranijoj dobi zahtjevniji, dok su djevojčice, svakako, kompliciranije u svojim predpubertetskim i pubertetskim godinama. Slažete li se sa stručnjacima? Pišite nam u komentarima.
