Tada su koke kljucale po dvorištu, a danas ih se hrani raznim koncentratima s dodatkom soje, biljke koju naše koke nikad nisu jee.
Nije zanemariv ni podatak da je ta soja vjerojatno GMO, pa i to utiče na okus i zdravstvenu ispravnost pilećeg mesa.
Stručnjaci navode da je 1923. bilo potrebno 16 sedmica da bi se uzgojilo pile teško 1 kg. Već 1933. godine za postizanje iste težine uzgajivačima je trebalo čak dvije sedmice manje. Kanadski istraživači su 2005. godine uzgojili vrste pilića iz različitih perioda, a rezultati su pokazali da su pilići do četiri puta teži nego 1957. godine, bez obzira na to što su hranjeni na isti način. Prosječna težina pilića u 2016. godini bila je 2,8 kg, piše “Slobodna Dalmacija“…
Naučnici ove razlike u veličini i težini smatraju dokazom genetskih manipulacija na pilićima. One su rezultat trenda “piletina budućnosti” koji je počeo 1948. godine. Farmeri u SAD-u su tada počeli razvijati piliće sa specifičnim ciljevima – da budu veći, deblji i da brže rastu. Rezultat toga je vrsta Arbor Acre, križanac dva pobjednika koji su postali djed i baka većine komercijalnih pilećih vrsta koje jedemo danas.
Kako su koke rasle kroz godine:
- 1955. prosječna kokoš je težila 1,5 kilograma
- 1960. – 1,72 kg
- 1965. – 1,8 kg
- 1970. – 1,9 kg
- 1975. – 2 kg
- 1980. – 2,1 kg
- 1985. – 2,2 kg
- 1990. – 2,26 kg
- 1995. – 2,35 kg
- 2000. – 2,58 kg
- 2005. – 2,67 kg
- 2010. – 2,75 kg
- 2016. – 2,80 kg
- 2017. – 3,08 kg (procjena)
