Ilustracija (Foto: Cure.ba)
Hranjenje se doima kao jednostavna stvar. Ogladnimo, najedemo se, siti smo. Ali nova istraživanja donose iznenađujuće zaključke: na to koliko ćemo pojesti ne utječe samo koliko smo gladni, nego i naše navike, prethodna iskustva i društvene norme. I o svim tim isprepletenim učincima ovisi koliko ćemo se osjećati siti. Rezultati ovog istraživanja predstavljeni su na konferenciji o debljini koja je prošlog tjedna održana u San Antoniju, a prenosi ih Huffington Post.
Kada je riječ o veličinama porcija, običavamo hranom ispuniti najveći dio tanjura i onda pojesti sve što je ispred nas. Također, osjećaj sitosti ima velike veze s autosugestijom. Znanstvenici su ispitanicima dali identične voćne napitke. No, jednoj su skupini rekli da u njima ima već voća, a drugoj manje. Oni koji su mislili da su konzumirali više osjećali su se sitijima nekoliko sati poslije. Isti su se učinci pokazali ako ispitanicima servirate iste obroke, no jednoj skupini kažete da je riječ o niskokaloričnom obroku, dok druga skupina misli da jede visokokalorični obrok.
Te vanjske utjecaje voditelj istraživanja Jeff Brustrom sa Sveučilišta u Bristolu zove ‘očekivana sitost’ – koliko pretpostavljamo da će nas neki obrok zasititi. ‘Kako odlučujemo koliko ćemo hrane staviti na tanjur’, pita Brustrom. ‘To je vrlo složeno pitanje. Pamćenje i veličina porcija usko su vezani.’
Na primjer, on sugerira da ćemo nakon što pojedemo 100 kalorija čokolade i 100 kalorija pečenog krumpira vjerojatno osjećati različitu razinu sitosti. Premda smo zapravo pojeli istu kalorijsku vrijednost, konačni dojam ovisi o onome što mi mislimo da smo pojeli.
Drugi čimbenik, posebice važan djeci, je iskustvo. ‘Očekujemo da će nas nepoznata jela manje zasititi, dok se ne uvjerimo u suprotno.’ Jer deseci tisuća obroka koje smo u životu pojeli stvorili su u nama jasne ideje i koliko velike porcije pojedine hrane trebamo, i koliko ćemo se nakon toga osjećati nahranjenima. Zato znanstvenici zaključuju: ako se naviknemo servirati manje porcije, možemo promijeniti svoje prehrambene navike.
Drugi način da smanjimo unos kalorija jest da zaigramo na kartu naše duboke potrebe za uklapanjem u društvene norme. ‘Vrlo smo osjetljivi na pravila okoline’, zaključuje Jason Riis s Harvardske poslovne škole. To znači da ćemo prihvatiti ponašanje koje vidimo kod drugih. On je proveo test u lancu restorana azijske brze hrane Panda Express: pokazalo se da će gosti najčešće prihvatiti ponudu da dobiju smanjenu kalorijsku vrijednost priloga (npr. riže) ako je u pitanju ‘formalna’ ponuda, koja čak ide uz ponuđenu malu novčanu uštedu. No, ako ponude nema, ljudi će vrlo rijetko sami zatražiti manje porcije.
cure.ba
