Dijeta (foto: cure.ba)
U knjizi ‘Četverosatno tijelo’, u izdanju Naklade Ljevak autor Timothy Feriss na tijelo primjenjuje pristup ‘postigni što više možeš sa što manje truda’, a tvrdi kako vrlo lako i bez puno muke možemo u trideset dana izgubiti deset kilograma. No prije nego li prionete na dijetu i krenete topiti kilograme, za dobre rezultate potrebno je eliminisati slabosti.
‘Upravo je neugodno koliko redovno kršimo vlastite zavjete. Kako neko ko pokušava izgubiti na kilaži može požderati čitavu kutiju sladoleda prije spavanja? Kako čak i najdiscipliraniji direktor može propustiti obavezu tridesetminutnog programa vježbanja sedmično?’ pita se autor u knjizi.
Odgovor je jasan: logika ne funkcioniše uvijek. Kad bismo posljednjih sto godina bihevioralne psihologije morali sažeti u par riječi, to bi bilo to. Srećom, budući da nam je sve to poznato, možemo osmisliti način kako da se pridržavamo obaveza. Koristeći nove i često zanemarene pristupe, uključujući proučavanje fotografija i aukcije, postoje četiri načela ponašanja pomoću kojega se možemo riješiti neuspjeha.
Stoga, osvijestite slabosti, pretvorite ih u igru i natjecanje, ali i ujedno u nešto sporedno i privremeno.
Izgledam li zaista tako u donjem rublju?
Najbrži način kako popraviti ponašanje svodi se na to da ga budemo svjesni u realnom vremenu, a ne tek naknadno.
Slikajte se digitalnim fotoaparatom sprijeda, s leđa i bočno. Obucite donje rublje ili kupaći kostim. Najmanje laskavu fotografiju ‘početnog stanja stvari’ postavite negdje gdje ćete je često viđati: na frižideru, ogledalo u kupatilu, pokraj kreveta ili televizora.
Jedem li zaista sve to?
Uzmite digitalnu kameru ili mobitel i tri do pet dana fotografišite sve što jedete, a po mogućnosti uključite i jedan dan vikenda. Kako bi veličina obroka bila jasno uočljiva, fotografirajte hranu tako da vam na svakoj fotografiji kraj tanjira ili ambalaže bude vidljiva ruka.
Koga mogu zamoliti za pomoć?
Pronađite najmanje jednu osobu s kojom ćete krenuti u prijateljsko takmičenje, koristeći kao mjerila ukupne centimetre ili postotak masnog tkiva. Podaci o težini nisu toliko dobri za poređenje, ali u nuždi i oni mogu poslužiti. Iskoristite takmičarski duh, osjećaj krivnje i strah od poniženja u vlastitu korist.
Kad uočimo lošije od sebe, to nas čini ponosnima čak i na manji napredak, a ljudi koji postižu bolji uspjeh u skupini u kojoj pripadamo navode nas na zaključak kako je moguće postići uspjeh, piše Tportal.
Kako treba mjeriti napredak?
Uzmite jednostavan metar i premjerite pet tačaka: obje nadlaktice (sredina bicepsa), struk (vodoravno u razini bicepsa), bokove (najširu točku između pupka i nogu) i obje noge (sredina bedra). Zbrojite sve te podatke kako biste otkrili zbroj svojih ukupnih centimetara.
Od presudne važnosti je da mjerite nešto, a to se može sažeti u jednostavnu jednadžbu: mjerenje = motivacija. No to ukazuje na jedno novo pitanje: koliko često moramo bilježiti podatke da bismo zamijenili samodisciplinu?
Drugim riječima, koliko puta treba staviti na papir odgovarajuće podatke kako bismo se navukli na napore do te mjere da nikada ne prestanemo s njima? Sudeći prema iskustvu Nikea i njihova tima, kao i po iskustvu njihova klijenata, više od 1,2 milijuna trkača koji su pratili svoj učinak kroz više od 130 milijuna otrčanih milja, taj čarobni broj je pet. To što radimo je opetovano, samo pet ponavljanja – pet vježbi, pet obroka, pet bilo čega, je cilj. Kada niste sigurni, koristite pravilo ‘pet ponavljanja’.
Koja je najmanja smislena promjena koja se može uvesti?
Neka promjena za početak bude malena. Ono što je maleno moguće je moguće ostvariti. To znači da se prihvatite dva koraka od gore navedena četiri te se pridržavati režima dijete.
cure.ba
