Da mi je neko tada rekao da ću kroz neko vrijeme težiti upola koliko sam tada, ne bih mu povjerovala. Sada imam 60 kilogarama pa iako sam mnogo toga naučila na dugačkom putu mršavljenja i dalje postoje stvari koje još uvijek ne znam, piše “Korisno“.
Čini mi se da moj put još uvijek nije završen. Skoro cijelog života sam se borila s viškom kilogarama i onim što nisam dugo mogla da razumijem, a to je da moja debljina nije bila bolest već posljedica.
Višak kilogarama sam krivila za sve neuspjehe u životu. Prvi korak ka mršavljenju nije imao veze sa hranom, već s načinom na koji sam komunicirala sa sobom. Bila sam sama sebi najgori savjetnik jer sam pomoću uvreda pokušala sebe da motivišem. Konstantno sam sebe lagala i ubjeđivala da bi samo manjak kilograma za mene značio uspjeh. Bio je to pravi rolerkoster koji me je konstano vozio u krug bez prave motivacije i rezultata. Istina jeste da je kilaža samo broj na vagi, a ne odrednica za čovjeka.
Ukoliko postignete željenu brojku ona neće promijeniti ostale stvari u vašem životu. Manje kilograma neće učiniti da budemo dovoljno dobri, jer već treba sami sebi da budemo takvi.
Manje kilograma me neće učiniti ljepšom, jer sam ja sve vrijeme bila lijepa i neće učiniti da me ljudi koji me nisu voljeli zavole. Ukoliko izgubim kilograme i dalje neću moći da kontrolišem stvari koje su van moje kontrole i to me neće učiniti savršenom. Mršavija linija me neće učiniti srećnom jer toliko drugih stvari doprinosi mojoj sreći.
Kada sam shvatila šta gubitak kilograma neće učiniti u mom životu tada sam shvatila da ta brojka ne kontroliše moj život. Tada sam shvatila koliko zapravo malu kontrolu imam nad svijetom. Shvatila sam da mnoge probleme neću riješiti gubitkom kilograma , a danas kada sam ostvarila ono što sam željela, shvatila sam da sam živjela život u strahu. Sada želim da provedem ostatak života slobodno.
cure.ba
