Međutim, njen je problem počeo kao problem s probavom. Prije nekoliko mjeseci počela je osjećati nelagodu, bol, nadutost. Prošla je sve moguće testove, a da joj nisu otkrili baš bog zna što. Prošla je i terapije, ali ni lijekovi nisu baš puno pomagali. Sve dok nije odlučila malo više obratiti pažnju na ono što jede. I tako je, nakon ogromne tore koju je ispekla mužu za rođendan shvatila da njen problem mora ležati u šećeru. Ne previše šećera, već doista u šećeru bilo koje vrste i količine.
Kako više nije imala izbora odlučila je srezati ga na mjesec dana. I to ne samo šećer, a da ga zamijeni zdravijom varijantom. Ma kakvi. Izbacila je doslovno sve – i med i javorov sirup i sladilo od agave, i žitarice koje bi mogle sadržavati šećere, ni tamne čokolade, ni alkohol, ma čak ni lagano zaslađeno sojino mlijeko. Ništa. Sve je izbacila, a glad za slatkim ili barem prividno slatkim doslovno je utapala u voću, sušenom voću te zdravim kolačićima zaslađenima doslovno samo bananom i s malo datulja.
“Neću vam lagati. To je bilo groznih mjesec dana. Pogotovo ona prva sedmica. Doslovno mi je trebao saveznik kojem ću se pojadati kada osjetim naglu želju za slatkim. Toliko mi je grozno bilo da sam svoju mamu doslovno zvala pet puta dnevno samo da joj se malo požalim. Ali kada je prošla druga sedmica – shvatila sam koliko se sjajno osjećam! Stvarno sjajno. I to ne samo zato što više nisam osjećala probavne smetnje i bol već zato što sam doslovno zasjala!
Akne s kojima se borim cijeli život nestale su. Nestala je i bol u trbuh, težina, ali nestala je i moja tromost. Odjednom sam se počela osjećati kao da sam energizovana, počela sam bolje spavati i stvarno sam postala poletnija, ali čak ni to nije najljepša stvar koja mi se dogodila.
Nakon dvije sedmice moja žudnja za slatkim je jednostavno – nestala. Kao rukom odnesena! I ne samo žudnja za slatkim. Već žudnja za grickanjem uopšte. Jednostavno – osjećala sam se sitijom i nisam uopšte imala želju za međuobrocima, čak ni onim večernjim jedenjem iz dosade i navike.
Shvatila sam stoga na svojoj koži da što više slatkog jedemo više osjećamo glad, i to ne samo za slatkim.
Nije li to dokaz da bismo stvarno trebali malo više pažnje posvetiti desertima koji će ipak biti manje nakrcani pravim šećerom, a više se zaslađivati boljim varijantama kao što su tamne čokolade, domaći kolači u kojima znamo što stavljamo, umjesto da toliko zavaravamo svoj organizam tonama šećera o kojima smo ovisni.”
