– Tačno je da mu je uplaćivala svakog mjeseca 40.000 dinara. Zapravo, ne ona nego Veljko. Ali Milorad je mnogo pio. Zaduživao se u kafanama, pa kad dobije te pare, samo vrati dugove. Ruku na srce, kad je shvatila da će umrijeti dolazila je u bolnicu da ga obilazi, htjela je da ga prebaci u Beograd na liječenje, ali su svi shvatili da je kasno. Trebalo je o njemu da brine dok je bio živ. Koliko ima para, mogla je više da mu daje – rekao je Miloradov prijatelj Siniša.
Siniša kaže da mu je žao što, po njegovom mišljenju, Milorad nije sahranjen onako kako je zalužio.
– Bilo je nas desetak. Došla je Seka s majkom i suprugom Veljkom. Ali bolje da nije došla. Nisu dozvolili da se štampaju umrlice, da se objavi čitulja, pa niko nije ni znao da je Srbin, kako smo ga zvali, umro. Ljudi su ga voljeli, došlo bi mnogo svijeta. Ovako, ispraćen je kao pas. Nije zaslužio takvu sahranu. Ja zato nisam ni htio da joj izjavim saučešće, duša me boli zbog Milorada. Imao je tumor, a zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo jer se smrzavao. Dobio je upalu pluća od hladnoće, jer nije imao para da kupi drva. Imao je samo dva jorgana i ćebe.Posljednjih nedjelja nije mogao da hoda i jede… Umro je u bijedi – istakao je Siniša za Informer.
Drugi prijatelj pokojnog Milorada, Aleksandar Stanić zvani Šinter, takođe tvrdi da Seka oca nije posjećivala.
– Seka ga nije posjećivala, nije dolazila uopšte tako da je dobro što je sad došla. Na sahrani je bilo 15-20 ljudi, među kojima ona i Veljko. Inače, ona mu je slala svakog mjeseca 40.000 dinara. Živio je u iznajmljenom stanu. Sa tim novcem je mogla porodica da živi, a on nije htio ni drva da kupi, popije sve. Nije brinuo o sebi, imao je dosta dugova po kafanama. Bio je legenda, boem. Volio je da popije dosta, svaki dan je jeo kuhana jela u kafani. Zvali smo ga Srbin pravi mangup je bio u svoje vrijeme, legenda jedna. Bio je u vaspitno-popravnom domu u Kruševcu, gdje je završio zanat za mašinobravara – ispričao je Stanić za Srpski Telegraf.
