Majka i beba (foto: cure.ba)
Još u toku trudnoće otac djeteta nije želio priznati očinstvo i nagovarao je Azru da bebu, odmah po rođenju, smjesti u dom za djecu bez roditeljskog staranja. Azrini roditelji odmah su odbacili mogućnost da u svoju kuću prime Azrino dijete. Azrina porodica živi u prilično teškim materijalnim uslovima od jedne invalidske penzije, a u nedovršenoj porodičnoj kući šestero djece i roditelji dijele samo jednu prostoriju za dnevni boravak i spavanje.
Smješten u dom za djecu bez roditeljskog staranja
Nekoliko dana po rođenju Alen je smješten u dom za djecu bez roditeljskog staranja u kojem je proveo više od godinu i po života.
Azra kaže da su joj to bili najteži dani kojih se nerado sjeća: “Patila sam i dan i noć za njim. Bilo mi je neopisivo teško. Kad vidim drugu djecu samo sam razmišljala kako i ja imam dijete, a nije sa mnom”.
Azra je redovno posjećivala Alena dok je bio u domu i pokušavala izgraditi roditeljski odnos s njim: “Najteže mi je bilo kad sam prvi put otišla da ga vidim, nakon godinu dana. On je na početku plakao, nije znao ko sam, kasnije se navikao. Stalno sam dolazila, igrala se s njim, donosila mu igračke i slatkiše”. Za sve to vrijeme u njoj je sve čvršća postajala odluka da neće Alena dati na usvajanje te da će ga na neki način ipak dovesti kući. Uviđajući da Azra duboko pati i da je iz dana u dan sve nesretnija, Azrina majka bila je ta koja je na kraju odbila da se Alen da na usvojenje i nakon dugo vremena pristala da otvori vrata svog doma još jednom članu porodice.
Nakone ove odluke, nadležni centar za socijalni rad, uz podršku nevladine organizacije Hope and Homes for Children (HHC), intenzivno je, tokom nekoliko mjeseci, radio sa porodicom na pripremi i stvaranju što povoljnijih uslova za Alenov izlazak iz doma za djecu bez roditeljskog staranja i povratak u biološku porodicu.
Podrška je, između ostalog, obuhvatila i psihološko-savjetodavni rad sa Azrom. U tom periodu Azra je pronašla posao, a Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Srednjebosanskog kantona, u saradnji sa HHC-om, podržalo je adaptaciju dijela porodične kuće, kako bi se osigurao dodatni prostor za Alena i Azru.
Sa 18 mjeseci starosti Alen je napustio dom za djecu bez roditeljskog staranja i konačno došao svojoj kući. Za nepunih mjesec dana boravka u porodici Alen je osvojio srca svih ukućana.
Sad im žao…
“Mojima je sada žao što ga nismo doveli kući odmah”, kaže Azra. Odlučna je u namjeri da što prije nadoknadi propušteno vrijeme sa Alenom, a njegov široki osmjeh i raširene ruke prema svim ukućanima dokazuju da će za to imati najbolje moguće uslove.
Oko 80 djece bez roditeljskog staranja sa područja Srednjobosankog kantona trenutno odrasta u nekoliko dječijih domova u Federaciji BiH. Od 2011. godine Hope and Homes for Children, u partnerstvu sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite SBK, provodi projekat razvoja servisa za djecu bez roditeljskog staranja i porodice pod rizikom od razdvajanja. Cilj projekta je smanjiti broj djece bez roditeljskog staranja koja odrastaju u institucijama kroz jačanje bioloških porodica i razvoj alternativnih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja u zajednici (prevencija razdvajanja, reintegracija u biološku porodicu, hraniteljstvo, podrška mladima koji napuštaju javnu brigu), kako prenosi jedan medij, navode iz organizacije Hope and Homes for Children.
doznajemo