“Odjednom mi se upalila sijalica iznad glave. Shvatila sam da nije normalno da sjedim na tri peškira dok se kupam, jer mi kičma udara u kadu. Čučanje na WC-šolji, jer mi kosti propadaju kroz dasku, nesvjestice, otkazivanje nogu, srčani problemi, drhtavica i konstantan bol je nešto čemu sam željela da se suprotstavim. Takođe, bila sam nasilna prema roditeljima, zadala sam im nekoliko masnica i posjekotina dok sam imala svoje ispade boreći se sa glasovima u svojoj glavi“, rekla je Džodi, koja danas studira sociologiju, psihologiju i teatrologiju, piše “B92“.
Kaže da su ljudi bili surovi prema njoj, da su upirali prstom kada bi je vidjeli na ulici.
“Dobijala sam i užasne komentare od žena koje bi me viđale u marketima, a najmanje bi stalno buljile u mene. Ljudi bi doslovce upirali prstom u mene i komentarisali“, kaže ona.
Na putu je ka oporavku, ali veoma teškom. Socijalizovala se i studira.
“Sada polažem prve ispite na fakultetu, koje prije nisam mogla, jer je anoreksija uticala da često odlutam ili da se onesvijestim, a čak se i ne sjećam da sam učila neke stvari“, rekla je Džodi.
