Koja mi je dijagnoza?
Ulcerozni kolitis, vrsta nevidljive bolesti. Znate koji mi je bio najgori dio? Ni operacija, ni postoperativni tok, već to što niko nije želio da me sasluša kada sam govorila da se ne osjećam dobro. Godinama sam se mučila sa jezivim grčevima i rektalnim krvarenjem, a doktori su to prepisivali “ženskim” problemima iako mi je krv išla iz rektuma. Govorili su mi da jedem više banana i slične gluposti. Bila sam bespomoćna i očajna. Nisu tu samo doktori, i moji bližnji su prevrtali očima i govorili mi da izmišljam ili pretjerujem. Takođe su mi redovno nabrajali ko se sve osjeća gore od mene i u goroj je poziciji od mene, prenosi “Žena“…
Tako je bilo meni i tako je svima koji se pate sa nevidljivim bolestima. Ljudi ne vjeruju da vam je loše osim ako se to ne pokazuje na vašem tijelu.
Crijeva su mi se bukvalno raspadala u tijelu, ali svi su mi govorili da nemam pravo da koristim toalet za invalide jer mi “nije ništa”. Kada bih nosila stomu preko odjeće umjesto ispod nje, da li bi govorili da mi nije ništa? Ne bi, jer bi gledali direktno u moju bolest.
Nevidljive bolesti su prave, kao i sve druge. Ovo nije takmičenje i nikako ne treba da mjerimo ko je u gorem položaju. Ali, zamislite da ste u agoniji od bola svakog dana, a ljudi prevrću očima kada ih zamolite za pomoć. Ne vjeruju vam jer ne vide na vama da vam je loše.
Zato samo želim da kažem – ne odbacujte odmah tvrdnje ljudi da su bolesni ako vi ne vidite simptome. Pomozite im. Samo zamislite da ste u njihovoj situaciji i shvatićete koliko je važno da pomognete bez pitanja i predrasuda.
