Ilustracija (Foto: arhiva)
Ana je imala svega 16 godina kada je jednog dana rekla majci da odlazi od kuće. Majka, koja je u tom trenutku bila u kupatilu, potrčala je za njom, pokušavajući da je spriječi da ode.
– Ne možeš da odeš! Pozvaću policiju! – doviknula joj je u očaju.
– A šta ćeš da im kažeš? Da me je kidnapovao rođeni muž? – uzvratila je Ana.
Dan prije toga Anina majka je sa njom i Timom (30) otišla u opštinu i dala svojoj ćerki pristanak za vjenčanje. Međutim, interni dogovor je bio da će Ana školu završiti u majčinoj kući, pa će se onda odseliti kod Tima. Sada, kada su imali papir, ništa ih nije moglo spriječiti da prekrše dogovor.
– Mama i Tim su potpisali papire. Ja čak nisam morala ništa ni da potpišem – kaže Ana, koja sada ima 29 godina. Upoznala je svog muža u bolnici. On je bio tehničar u instituciji za mentalno zdravlje, a ona je bila pacijentkinja.
Anin život je od starta bio trnovit.
– Mama je imala 45 godina kada je ostala trudna sa mnom, i nisam bila željeno dijete jer sam bila posljedica avanture. Tata mi je bio kamiondžija, a kada se razbolio od raka pluća, imala sam samo 12 godina i vodila računa o njemu. To je bilo preteško breme za djevojčicu i stvorila sam animozitet prema majci – kaže Ana i dodaje da je njen i majčin odnos otad bivao sve lošiji.
Očajna majka, koja nije znala da se izbori sa buntovnom ćerkom, pomoć je potražila u ustanovi gdje je radio Tim. Počeo je da flertuje sa njom, a kada je Ana puštena kući, redovno su se čuli telefonom. Uskoro je počeo da dolazi u Aninu kuću svakog vikenda, a jednom mjesečno bi i prespavao. Tim je i sam priznavao da je razlika od 15 godina prevelika, ali je govorio i da je Ana posebna i da zato nema ničeg lošeg u njihovom odnosu.
– Vjerovala sam u svaku njegovu riječ jer je on bio prva osoba koja mi je pokazala da me voli i da mu je stalo do mene – kaže Ana.
Od trenutka kada se vratila iz bolnice, Ana je bila nova djevojka, a majka je bila očarana. Ana je vrijedno učila, nije se svađala sa majkom i sve u svemu bila ćerka za primjer. Zato je na svoj 16. rođendan pitala majku za dozvolu da se uda za Tima i dobila ju je, pod već navedenim uslovima. Ali Tim je imao drugačiji plan. Pomogao je Ani da se spakuje i dao joj instrukcije da vijest o selidbi saopšti majci dok je pod tušem, jer će tako usporiti njenu reakciju. Tako je i bilo. I Tim i Ana su se odselili u drugi grad. Kada je Ana pokušala da nastavi tamo školovanje, odbili su da je upišu jer je „ili trudna, ili će uskoro zatrudniti“, a škola to ne dozvoljava i ne odobrava. Tako je završila radeći najbjednije poslove. Za svaku sitnicu koju bi pokušala da sredi trebala joj je majčina pisana dozvola, a ona i majka nisu razgovarale.
Tim je u međuvremenu prestao da radi i počeo da pije. Svoj 18. rođendan dočekala je uveliko trudna, a Tim ju je kao poklon odveo u striptiz klub gdje joj je kupio ples u krilu.
– Bila sam prestravljena i ponižena – kaže Ana i dodaje da su scene nasilja u njihovoj kući bile sve češće i da je Tim prijetio ili da će ubiti sebe ili nju. Tukao ju je sve češće, i pred ćerkicom koja se smješila dok je gledala kako tata zavrće ruke mami.
– Tada sam shvatila da moram da odem iz tog braka da moja ćerkica ne misli da je takav odnos okej – kaže Ana, koja je uskoro i podnijela zahtjev za razvod, ali Tim je tražio puno starateljstvo navodeći da Ana nije sposobna da se brine o djetetu i da je bila pacijentkinja u mentalnoj ustanovi.
Zato je Ana bez borbe predala starateljstvo i zbog toga se gorko kaje.
– Prava žrtva ovdje je moja ćerka, koja će odrasti u uvjerenju da ju je majka napustila – očajna je Ana, koja sada vanredo završava fakultet i daje sve od sebe da ne izgubi kontakt sa ćerkom.
S druge strane iste medalje je Naila Amin (26), koja je sa četiri godine iz Pakistana sa roditeljima došla u Njujork. Vršnjaci su joj se rugali, da bi onda, kada je procvjetala u sedmom razredu, bili opčinjeni njenom ljepotom. Međutim, nije mogla da prihvati njihove pozive za izlaske jer je već bila obećana muškarcu iz Pakistana.
– To je bio moj dalji rođak koji je tada imao 28 godina, a ja sam mu bila obećana da bi mogao da dobije papire kako bi došao u Ameriku – objašnjava ona.
Kada je napunila 13 godina, roditelji su je ispisali iz škole na godinu dana i odveli je u Pakistan. Tamo su je obukli u tradicionalnu vjenčanicu i udali je. Poslije mnogo preklinjanja uspjela je da ubijedi oca da joj dopusti da se vrati u Ameriku, da makar završi školu. Međutim, kada je otac saznao da tamo ima dečka, vratio ju je u Pakistan.
Život sa mužem bio joj je, kaže, pakao.
– Nije mi dozvoljavao da slušam muziku, oduzeo mi je pasoš i mobilni telefon.
Čak joj nije bilo dozvoljeno ni da se javi na kućni telefon.
– Zamislite nekog svog bivšeg momka koga stvarno mrzite. Ne želite ga pored sebe, a ni slučajno ne želite da vas dodirne, a primorani ste na sve to. Moj život svodio se na spavanje sa neprijateljem, kuhanje za neprijatelja i zajednicu sa neprijateljem – kaže Naila, koja je odbijala seks sa njim, pa je bila primorana da pobjegne od kuće. Muž je uhvatio i pretukao pred grupom od 30 ljudi. Te večeri je i silovao.
– Pokušala sam i da se ubijem. U Pakistanu su pilule sa pesticidom uobičajena stvar, i tako se ljudi uglavnom ubijaju. Međutim, muž je otkrio moje namjere i prebio me – kaže Naila.
Spas je došao neočekivano – kada su ona i muž otišli na porodičnu večeru kod Nailine bake. Jedna od rođaka doturila joj je mobilni i Naila se sakrila u kupatilu. Odatle je pozvala Debru Vajt, socijalnu radnicu sa kojom je bila u kontaktu od kada su ona i roditelji došli u Njujork. Poslije mjesec dana američka ambasada je, u saradnji sa pakistanskim vlastima, Nailu odvela u Ameriku, gdje sada živi.
novi.ba