Život im je oduzeo i majku i oca. Odrasli su preko noći. Dok se njihovi vršnjaci brinu koji telefon kupiti, patike, koju igricu instalirati, oni se bore da prežive. Bore se za priliku da idu u školu, da se obrazuju kao i sva druga djeca.
Prije tri godine ostali su bez majke Rusmire, a prije nekoliko dana i bez oca Halima, koji se do posljednjeg dana borio da svojoj djeci obezbijedi koliko-toliko normalan život. Halim je preminuo od srčanih problema. Najstariji među djecom je Mirsad, koji ima 20 godina i sada je glava kuće. Nakon smrti majke i oca ostalo je da brine od maloljetnoj braći Jasminu (13), Hilmi (8) i maloj Jasmini (5).
Tri brata i njihova, kako kažu, mala princeza ostali su sami, ali borit će se zajedno. Trenutno im je potrebna svaka vrsta pomoći. Pomoć stiže, javljaju se ljudi, javljaju se organizacije, ali za ovu porodicu potrebno je dugoročno rješenje koje će im olakšati put kroz život koji ih do sada nije mazio.
U bh. medijima o ovoj porodici se pisalo prije tri godine kada su ostali bez majke. Tada je stigla pomoć i napravljen im je sprat kuće. Sada je potrebno finalizirati radove.
Najstariji brat Mirsad trenutno je nezaposlen. Izborio se i sa karcinomom debelog crijeva. Operisan je prije dvije godine i sada se osjeća dobro.
– Sada smo sami. Ovdje imamo tetku, pa smo često kod nje. Dobri ljudi i organizacije pomažu. Naša priča je teža nego što je bila – ispričao je Mirsad. Dok je otac bio živ, kako je kazao, bilo je lakše.
– Sada je sve na meni. Brine se i tetka za nas, budemo kod nje, ona dođe ovamo. Spreman sam dati sve za braću i sestru. Udovoljit ću im u svemu, nikad ih neću ostaviti same. Školovat ću ih koliko mogu. Sve ćemo zajedno raditi – istakao je Mirsad, prenosi Anadolu Agency.
Nada se da će uskoro naći zaposlenje. Od oca im je ostala penzija, međutim sa dječijim dodatkom, mjesečno ukupno primaju malo više od 400 konvertibilnih maraka.
– Spreman sam svoj život posvetiti njima. Život je pred nama, moramo se boriti. Svaka vrsta pomoći je dobrodošla, nemamo posebnih želja, jer nismo djeca koja probiraju – poručio je Mirsad.
Jasmin (13) je učenik sedmog razreda. Veseo i komunikativan dječak, dočekao nas je sa osmijehom na licu. Vrlo dobar je učenik, a želja mu je da bude automehaničar.
– Osjećam se potišteno i tužno. Ostali smo sami. Pomažem bratu Mirsadu, ne može ni on sve sam – ispričao je Jasmin.
Tetka Razija Dedović kazala je da djecu ne bi dala nikome, jer su i dok im je otac bio živ, bili kod nje.
– Stalno su dolazili. U ovoj kući živim sa sinom. Rekla sam i Centru za socijalni rad da ću se ja brinuti za ovu djecu. Moj brat nije zaslužio da djeca idu negdje drugo – ispričala je Razija, dok u naručju drži malu Jasminu.
Među onima koji su se danas našli ispred kuće Dedovića, a koji su došli da pomognu nalazio se i Elvir Karalić, osnivač Fondacije Pomozi.ba koji je podsjetio da su prije tri godine, kada su djeca ostala bez majke, pokrenuli akciju za pomoć ovoj porodici. Nisu, kako je kazao, bili sami, jer su akcije pokrenule i mnoge druge organizacije.
– Mi ih obilazimo unazad tri godine i desilo se sada da su ostali i bez oca. Ostali su sami. Najstariji brat je punoljetan i može da se stara o braći i sestri. Naravno, ne može sam, jer mu je potrebna pomoć svih ljudi, organizacija, svih onih koji žele da im pomognu – ispričao je Karalić.
Kada su prvi put posjetili ovu porodicu, ona je živjela u jednoj kući u veoma lošim uslovima, ali u međuvremenu je napravljena kuća i radi se na tome da se nadogradi i drugi sprat.
– To ćemo raditi u narednom periodu, dakle, da se finalizira kuća, a onda ćemo vidjeti šta dalje. Hvala Bogu, jer se javlja veliki broj donatora, ljudi koji im žele dugoročno pomoći. Ovdje imamo ljude koji žele dugoročno da pomognu, da zbrinu djecu kada je u pitanju kvalitetno obrazovanje, pored hrane i odjeće koja im je potrebna svaki dan – pojasnio je Karalić.
cure.ba
