Nažalost nije tajna kako je hrvatskom zdravstvu hitno potrebna injekcija za oporavak, injekcija koja bi iskorijenila sve bolesti koje djeluju na kvalitetno i zdravo funkcioniranje sustava. Neprestano slušamo tužne, morbidne i zastrašujuće priče potekle iz naših bolnica. Nedostatak brige, pažnje i posvećenosti pacijentima, zanemarivanje i nonšalantnost prema teško bolesnima, svako toliko netko izađe u javnost s pričom kako su hrvatske bolnice ravne kakvim mesarskim obrtima, piše “Zagreb“.
Naravno, priče variraju od grada do grada i od bolnice do bolnice, ali s godinama ih se nakupi toliko da se počinje generalizirati kako su gotovo sve naše zdravstvene ustanove zaražene nekom opasnom infekcijom koja utječe na rad naših liječnika i medicinskog osoblja.
Ne želimo nikako istaknuti da su svi liječnici isti, u Hrvatskoj ima vrsnih liječnika kojima se zapravo pridaje premalo pažnje za sva dobra djela koja čine, a da i ne pričamo . No, što nam zapravo to govori? Što nam zapravo govori činjenica da više pričamo o nedjelima naših liječnika nego o dobrim djelima? Priče o uzimanju mita, priče o nemarnim ponašanjima liječnika i osoblja zbog kojeg stradavaju nedužni ljudi, priče o sporom, letargičnom sustavu koji nikako da profunkcionira, priče o ruševnim zgradama i nehigijenskim uvjetima u kojima pacijenti borave. No, po tom pitanju ne poduzima se ništa, a za takvo stanje većinom su zaslužne prošle Vlade koje su višegodišnjim lošim kadroviranjem i lošom politikom inficirale sustav.
Sada nas je nažalost potresla još jedna priča o tragičnoj smrti novorođenčeta koje je zbog barbarskog ponašanja liječnika, prerano izgubilo život. Majka, koja je željela ostati anonimna, prepričala je u potresnom pismu svoje osobno iskustvo s vinkovačkim rodilištem u kojem ju je nehumano i gotovo sadističko ponašanje liječnika, obilježilo za cijeli život.
Pismo je objavljeno u Facebook grupi Mame,buduće mame,od izravnih do anonimnih pitanja.
Pismo prenosimo u cijelosti:
“Ovako kreće moja priča iz Vinkovačkog rodilišta. Neće bit ugodno pročitati je, ali želim pomoći svim mamama i onima koje će to postati, da znaju kakva je vinkovačka bolnica.
Ovako kreće: Došla u rađaonu u 5 ujutro, stavljena na stol u 7:30, probili mi vodenjak priključili na drip, a otvorena sam bila 4 prsta. Uglavnom patnja, na dripu 13 sati uz rječi “glupačo, možeš ti prirodno”, u 12:30 otvorena 9 prstiju CTG otkucaji uredu, ali moj Ivano se penjao gore nije se spustao. U 16:00 h potpisala carski rez “dr. dotični”, ni ime mu ne mogu reć da mi se ne riga, rekao je “neda mu se zajbavati s tim”.
Pojačavan drip, u 18:00h došao i rekao mi, “ustani sa stola i evo ti pilates lopta skači da se dijete spusti”. Skakanje po lopti, iscrpljenost, rekla sam da mi se vrti da nemam snage sestra me stavi na krevet dok je on u međuvremenu otišao. Kad se vratio vidio je mene na stolu i rekao, “koji k**** ste je vratili na stol silazi na loptu”. Sestra me spustila i rekla, “vrti joj se krvari cjeli dan”, on je rekao, “kurac joj se vrti”. Skakala sam kao idiot. Vratili me na stol u 20:30, a onda počinje moj pakao od života.
Tri puta skakanje po stomaku da bi moj Ivano izašao van. Nije zaplakao, nije bio živ. Pet minuta prije toga sam čula njegove zadnje otkucaje srca, vidjela sam tu njegovu malu glavicu, nogice, ruke. Moj Ivano, 3840 grama težak i 54 dugačak, sletilo se 10 doktora oko mog sina, a ja sam ležala na stolu u krvi, rezana, da bi me šivali nakon sat vremena.
Danas su stigli nalazi patologa koji dokazuju da se dijete od patnje ukakalo i nagutalo zelene plodne vode. Moje dijete se patilo, a da je napravljen carski rez kad je i potpisan, moj Ivano bi sad ležao kraj mene. Od vinkovačke bolnice ostalo mi je samo hrpa papira i borba protiv njih, a tugu i bol u srcu o tome nebih jer vece boli ne postoji. Ako želite podijelite da žene vide i ako se može pomoći da se monstruma makne sa pozicije! Hvala”.
Nažalost stanja u hrvatskim rodilištima nisu bolja čak niti u metropoli, a nedavno smo imali prilike svjedočiti i nehigijenskim uvjetima u kojima borave rodilje u KB Sveti Duh. Naime, tamo su rodilje ostavljali i danima da spavaju na plahtama umrljanima krvlju, a još je nevjerojatnija činjenica da sve trudnice dijele samo jedan WC.
cure.ba
