U Pljevljima su pokopani Teodora (5), Veljko (6) i Jelena Peruničić (30), koji su poginuli u subotu, u saobraćajnoj nesreći. U Pljevljima ne pamte tragediju kakva je zadesila njihove uzorne sugrađane.
Pljevlja, grad koji se raširio između gora i planina, već dva dana je nijem. Šćućuren između visova tugom je okovan poslije tragedije mirne i vrijedne porodice Peruničić, iz prigradskog naselja Guke, koja je u subotu zorom krenula na svadbu u Podgoricu. Poslije pola sata vožnje, u kanjonu Tare, u djeliću sekunde okončani su snovi uzorne porodice, piše Doznajemo.
Kako prenose Večernje novosti, glava familije, Zoran (31), koji se nalazio za upravljačem automobila, na izlasku iz tunela u mjestu Logorište, na 12 kilometara od poznatog mosta, izgubio je kontrolu nad autom koji je prešao na suprotnu stranu i sunovratio se u provaliju duboku 70 metara. Zatim je auto sa Teodorom, Veljkom i Jelenom upao u Taru.
Tuga-Perunicici-Tara-3Poginuli su Jelena Peruničić (1985) i dvoje maloljetne djece, Teodora (2010) i Veljko Peruničić (2009)
Spasioci koji su priskočili u pomoć poslije nesreće, samo su mogli da izvuku iz rijeke beživotna tijela djevojčice i njenog brata, kao i tijelo tetke Jelene koja je ostala zarobljena u kolima. Roditelji Zoran i Jelica su preživjeli ispavši iz kola.
U nedjelju u zoru Pljevlja su “probuđena” posmrtnim zvonima sa crve u Gukama. Zvona su se oglasila kada su kovčezi sa tijelima troje Peruničića posljednji put stigli kući, s obdukcije. Stotine Pljevljaka je zatim krenulo u mimohod do doma zavijenog u crno.
“Ne dao Bog nikome. Ovo je žalost za državu, ne samo za grad. Plakao je kamen kada su ih donijeli”, ispričao je u nedjelju za Večernje novosti sijedi Pljevljak, okružen Peruničićima, koga je vijest o tragediji bratstvenika, stigla u selu Borovo, odakle potiče familija.
“Molim vas da ne slikate. Izvinite novinari, nijesu ove suze za svakoga…”
Kome su Zoran i “ova djeca vodu natrunili” – pitalo se u nedjelju i staro i mlado u rudarskom gradiću. Domu su dolazili ljudi svih konfesija i uzrasta. Do kasno u noć.
“Grad je zamro”, pričao je u nedjelju Novostima jedan mladić. “Nikome ne pada na pamet da pusti muziku ni kod kuće, ni u kafiću…”
Tuga-Perunicici-Tara-2Roditelji Zoran i Jelica su preživjeli ispavši iz kola, a Teodora i Veljko i njihova tetka Jelena su stradali
Gradonačelnik Mirko Đačić je proglasio dan žalosti. Zastave su već u nedjelju spuštene na pola koplja. Niko nije čekao naređenje.
HITNA POMOĆ. “Jeste li mi se smrzli u Tari, mučenici moji”, plakao je u nedjelju sijedi starac kako je kročio preko praga Peruničića.
Poslije njegovog leleka nijedno oko nije izdržalo, plakale su desetine ljudi okupljenih oko bijelih kovčega.
Otac Zoran i majka Jelica su plakali, pod teškim sedativima. Hitna pomoć pred kućom dva dana ima posla.
PRVA SLOVA. “Nesreća kao da bira najbolje. Takav je Zoran. Vrijedan je, sagradio je kuću na tri sprata. A sada neka mu je Bog u pomoći”, kazao je komšija.
Ovaj čovjek je još rekao kako otac ima zanatsku radnju za prodaju i popravku hidrauličnih crijeva. Supruga Jelica radi u prodavnici. Stradala sestra Jelena, ljepotica, radila je na administrativnim poslovima u kancelariji jednog sudskog izvršitelja. Ostavila je za sobom majku Milojku, brata Zorana i četiri sestre…
Mali Veljko sricao je prva slova u isturenom ojdeljenju OŠ “Salko Alković” u Gukama…
cure.ba
