Kate Middleton, princ William i beba (foto: youtube)
Ako ste ovim šokirani, a niste šokirani pričama o djeci koja umiru od gladi u Nigeriji, onda sa vama nešto nije u redu.
Ne govorim o “kraljevskoj” bebi George Alexanderu Louisu od Kate i Williama. Govorim o bebama koje svakog dana umiru iz razloga koji su mogli biti spriječeni, poput siromaštva i gladi.
Rođenje kraljevske bebe je bilo u svim vijestima. Ljudi su oduševljeno slavili rođenje mališana, kao da je to svjetsko čudo. Ali zar nisu sva djeca na svijetu čudo? Bebe, upravo onakve kao George, rađaju se svakoga dana u porodicama koje se bore da prežive zbog ekonomskog sistema koji sprječava njihov i napredak njihove djece. Te bebe često umiru i već pri rođenju izgledna im je je neimaština i siromaštvo, sa malim šansama da od toga pobjegnu, sa obzirom na kulturno i ekonomsko okruženje u njihovim zemljama.
Ako ništa drugo, trebali bismo biti zabrinuti zbog tih beba, a ne onih iz bogate elite, koja već ima i više nego dosta. To pokazuje šta je nama važnije, zar ne?
Nije istina da smo mi nemoćni, iako volimo vjerovati da jesmo. Doduše, sigurno je da naše uvjerenje da smo bespomoćni možda čini da se osjećamo bolje zato što ne radimo ništa.
Ali u stvarnosti, mi možemo razmišljati o rješenjima u našem ekonomskom sistemu koja uzrokuju neimaštinu i siromaštvo. Razmišljati o tome da se pronađu novi načini privređivanja u kojima bismo svi živjeli i radili zajedno.
Nekako, ljudi stvarno brinu oko ove bebe. Pitam se kako bi izgledao život da se rođenje svakog djeteta slavi na isti način.
Šta je to tako posebno oko ove bebe? Mislite li da je ona izabrala ovaj život, i da je sada apsolutno svjesna izbora i života koji se pruža pred njom.
Zašto su neke bebe bačene u prašnjavo odlagalište da gladuju i umru same, a druge su doslovno obožavane?
Sama ideja o kraljevstvu zapanjuje um. Hej! Naša opsesija lozom i krvnim vezama je prilično ridikulozna. Kako to čini nekoga vrijednijim od nekoga drugog? To vjerovanje u kraljevsku posebnost je nešto zbog čega se ova zemlja vrti. Sretni idemo za onim što nam je rečeno, jedemo šta nam je rečeno, vjerujemo u ono šta nam je rečeno – sve zbog toga što nemamo dovoljno kuraži tražiti jednakost. Čak i ne prepoznajemo šta ta jednakost znači. Gledamo u “kraljevske obitelji” i vjerujemo da su one superiorne. Gledamo u beskućnike i vjerujemo da su oni inferiorni. Tu su zatim i mediji koji prave velike priče o sasvim uobičajenim stvarima, poput toga da bebe idu na odmor – ali rade to na takav način da mi postanemo uzbuđeni zbog te kraljevske osobe, osjećamo se povezanim, osjećamo kao da smo mi dio njihovih specijalnih, sretnih života.
Ne znam, za mene to nema mnogo smisla.
Nedavno se Twitter srušio jer je ogroman broj ljudi slao tvitove o rođenju u kraljevskoj porodici. Šta da se Twitter srušio zbog stradanja samo jedne vrste koju uništavamo. Kad bi ljudi toliko brinuli da napravimo svijet boljim mjestom za život – on bi to i postao.
Ali ne, mi bdijemo nad rođenjem bebe koja se rodila u grupi elitista, ekonomskih supermacista. Možete se kladiti da će ova beba odrasti i postati tačno ono što će je oni naučiti da bude.
Kakve su šanse da ona odraste i postane neko ko će se boriti za stvarnu jednakost? Približno nula.
Kakve su šanse da će beba kada odraste postati neko ko će razvijati i provoditi promjene koje će stvarno pozitivno promijeniti svijet na značajan način? Približno nula!
Kakve su šanse da će se ljudi ulagivati ovom djetetu samo zato što mu je pri rođenju darovan pridjev “kraljevsko”? 99.9999999999999%.
Kakve su šanse da će ljudi zadržati interes za odrastanje ove bebe, mnogo više nego što će imati interesa za ono što se događa u svijetu i za to šta mi možemo učiniti da popravimo okolnosti u kojima živimo?99.9999999999999999%
I tako, beba je rođena, a zemaljska kugla se nastavila okretati.
doznajemo
