Trema (foto: cure.ba)
“Trema je posljedica nedostatka samopouzdanja. Dakle, kada imamo tremu, nemamo samopouzdanje, ili je ono poljuljano u nekom trenutku. Protiv treme se ‘bori’ znanjem, vježbanjem pripremama, vjerovanjem u vlastite sposobnosti”, objasnio nam je Boris Đurić, autor knjige “Javni nastup”.
On kaže da čak i najpopularniji TV voditelji, glumci, muzičari koji nastupaju pred hiljadama fanova, imaju tremu ali znaju kako da je prikriju. Kako mi da prikrijemo tremu, strah, frku?
“Trema je fiziološka pojava. Kada se nađemo u situaciji koja nam nije prirodna i ugodna, organizam se sprema za bježanje, nadbubrežna žlijezda luči adrenalin koji ubrzava rad srca, a zbog pojačane potrebe za kiseonikom u tom trenutku počinjemo brže da dišemo, a zapravo, ostajemo bez daha, i tada se trema može ‘čuti’ u našem glasu. U tom trenutku je bitno da se fokusiramo se na temu, više nego na okolinu. Ne smijemo da razmišljamo o tome šta će drugi o nama da kažu, već šta ćemo mi tim drugima, koji su došli da nas slušaju, da kažemo. Ako vladate materijom o kojoj treba da pričate, ako ste dovoljno vježbali, pripremali se, trema i drhtanje glasa će brzo nestati kada počenete svoju prezentaciju, nastup, šta god.
Takođe, pred izlazak na binu, možete da izgovarate brzalice, na taj način vježbate artikulaciju, zagrijavate mišiće vilice. Kada nastup počne pričajte sporije nego inače, tako ćete zvučati sigurnije, lakše ćete pratiti svoje misli, čuti sebe i uvjeriti se da zvučite onako kako ste planirali. Ako ćete prvi put u životu koristiti mikrofon, obavezno ga isprobajte kako se ne biste iznenadili kada čujete sopstveni glas preko zvučnika, koji će vam se, vrlo vjerovatno, učiniti kao tuđ.”
Boris Đurić je karijeru počeo kao voditelj na radio-televiziji STB, kasnije je radio kao voditelj modnih i kulturnih manifestacija, promocija… Kako se pripremao za sve te javne nastupe, šta je radio prije nego što se uključe kamere?
“Jeo sam čokoladu! Umivao se hladnom vodom, jednom sam čak zabio glavu u zamrzivač, a pošto mi ni to nije pomoglo, za vrat sam stavio kesu smrznutog povrća jer je trebalo da vodim prezentaciju u jednom supermarketu. Kada je trebalo da vodim jedan veliki muzički koncert noge su mi se bukvalno ‘odsjekle’. Međutim, kada su se uključili reflektori, njihov bljesak me je trgao, to mi je skrenulo misli sa straha na ono što treba da kažem. Od tada sam u svakoj sljedećoj sličnoj situaciji uvijek tražio način da skrenem misli.”
Je l’ istina da ne treba da se pije kafa jer na taj način samo možemo da pospiješimo uzbuđenje koje osjećamo?
“Kafa je diuretik, a kofein podiže krvni pritisak, zato se kafa ne preporučuje. Čak ni čaj nije dobro rješenje, možda neki za smirenje. Ako osjetite da imate tremu nemojte bježati od toga. Recite sebi: ‘Imam tremu, užasnu tremu, ali baš me briga. Neka bude šta bude’. Udahnite duboko i dajte svoj maksimum.”
Gdje da gledamo kada izađemo pred više ljudi? U jednu osobu, negdje u daljinu?
“Ja nađem u publici jednu ili više osoba koje su mi vizuelno simpatične i za koje procijenim da na dobar način primaju ono što pričam, i njima se obraćam.”
Kad smo već kod vizuelnog, da li “ljepotom” možemo da se borimo protiv treme?
“Jedna američka studija kaže da 80 odsto našeg samopouzdanja zavisi od našeg fizičkog izgleda. Dakle, blago onima koji izgledaju sjajno, oni imaju velike šanse da pokažu svoje znanje. Međutim, ako nemaju znanje, ništa im ne znači to što izgledaju sjajno. Ako imate neke komplekse uzrokovane fizičkim manama, ne treba bježati od njih već naći način da ih korigujete ili prikrijete. Ja sam, na primjer, rano počeo da gubim kosu i zato sam otiša u Cosmetic Medical Group i uradio transplantaciju kose. Ipak, ne preporučujem da se isključivo oslanjate na izgled ili na šarm. Znanje, pripremanje, vježbanje pred nastup je najbitnije, pa tek onda ljepota.”
Da li trema može da bude podsticajna?
“Pravi profesionalci kada osjete tremu iskoriste je na najbolji mogući način – pretoče je u dodatnu energiju koja im pomogne da briljiraju na sceni.” Šta da radimo ako publika reaguje neprijateljski, ako nam neko postavi neprijatno pitanje, ili pitanje na koje ne znamo odgovor? “Prvo pohvalite to pitanje, zatim dodajte da je to što vas pitaju predmet šire teme i da se zbog toga sada time niste bavili, ali ćete se rado vratiti na to pitanje na kraju prezentacije. U 99 odsto slučajeva je situacija na kraju takva da ili se zaboravi na to pitanje, ili svi počinju da ustaju i odlaze pa nastavak razgovora više nema smisla. Možete da kažete i: ‘Sada nisam u mogućnosti da vam odgovorim na to pitanje, ali ću vrlo rado to učiniti na sljedećoj prezentaciji, tokom sljedećeg susreta, ili kada ponovo budem gost vaše emisije.”
Da li pomažu šale, vicevi, malo spontanog smijeha?
“Šale mogu da pomognu, ali ne treba pretjerivati, naročito ako se bavite nekim ozbiljnim temama. Vještački šarm ne pali. Takođe, ne treba ni podići ‘zid’ oko sebe kako bismo se zaštitili od neprijatnog pitanja, ili ‘iskliznuća’ sa planiranog toka. Ono što, takođe, ne smijete da uradite je da se onome koje postavio neprijatno pitanje obratiti kao ‘retardiranoj’ osobi koja nije shvatila o čemu vi, zapravo, pričate. Morate da pokažate da uvažavate svakoga u publici, pa i onoga ko vas je ‘izveo iz takta’. Ima jedan trik kojim možete da kanališete negativnu energiju. Obratite pažnju na to kako pred TV kamerama sjede političari kada se povede neka žučna debata. Drže raširene prste, a jagodice priljubljene jedne uz druge. Kako bijes raste tako se prsti lijeve ruke jače pritiskaju uz prste desne ruke, a prije odgovora se opuste.”
Kako da savladamo strah od kamere i foto aparata?
“Ljudi bez samopouzdanja se boje da će ‘ispasti’ loše, a oni drugi će reći: ‘Vidi kako ovaj ne zna da slika pa sam ružan na ovom snimku’. Dakle, morate da radite na tome da volite sebe. Gledajte se u ogledalu, budite svjesni svih svojih mana i vrlina, unutrašnjih i spoljašnjih, prihvatite ih i radite na tome da loše popravite, a da dobro postane još bolje.
mondo.rs
