Djevojčica (foto: cure.ba)
Jedni prigovaraju u stilu ‘čemu djecu učiti da je potrošačko društvo alfa i omega svega’ dok drugi tvrde da nije problem u novcu koji roditelji keširaju za dizajnersku odjeću, niti u opasnosti od mogućeg voajerizma kada pistama poteče stotine mališana, nego sputavanje kreativne slobode klinaca. Modne piste nude gotova rješenja, a klince, kažu, treba naučiti kako stvoriti vlastiti imidž kao današnje ključno sredstvo komunikacije.
Važna vijest: 5. ožujka 2013., malena Suri Cruise za odlazak u školu odjenula je haljinicu francuske kuće dječje mode Bonpoint. Zna se što je odjenula dan ranije, kao i to da je 3. ožujka prilikom posjet njujorškom Muzeju moderne umjetnosti u pratnji majke imala na sebi kaputić od umjetnog krzna iz prošlogodišnje kolekcije H&M-a. Haljinice, čarapice, čizmice, cipelice, petice, taškice, ukosnice, kapice… Uglavnom, modni blog Suri Cruise popraćen iscrpnim fotografijama malog celebrityja (bilo bi posla za dječju pravobraniteljicu) pažljivo prati svaku novu krpicu i sitnicu koju šestogodišnja modno osviještena ljubimica slavnog tate Toma Cruisea i mame Katie Holmes stavi na sebe. Treba valjda dijete otpočetka učiti da odijelo čini čovjeka.
Mora li sve biti brendirano?
A to potvrđuje i Dječji modni tjedan koji se krajem ovoga ožujka prvi put organizira u Londonu. Po slavnim dizajnerskim imenima i modnim kućama ne zaostaje ničim za odraslim primjerima. Modni svijet tako postaje bogatiji za paradu dječje mode s potpisom Paul Smith Juniora, Chloéa, Little Marc Jacobsa, Diesela, da ne nabrajamo dalje. Najavljujući događaj, osnivač dječjeg modnog brenda Alex i Alexa, Alex Theophanous, izjavio je kako će njime dječja moda konačno naći pravo mjesto na karti svijeta. Tijekom Dječjeg modnog tjedna zaradit će i hotelijeri, restorani i taksisti; London će u svakom slučaju profitirati na djeci.
Ali uoči početka u londonskim su medijima pale prve kritike u stilu čemu djecu tek izašlu iz pelena učiti da je potrošačko društvo alfa i omega svega? Zašto ih odmalena regrutirati u armiju kompulzivnih gutača mode? Zašto ih modna industrija uvlači u svoj svijet profita prije nego što pravo nauče prva slova?
‘Sveto djetinjstvo’ – lamentira modna kritičarka Financial Timesa Vanessa Friedman, pa pita: ‘Zar ne možemo nijedan dio našega svijeta ostaviti nebrendiranim?’ U njezinom djetinjstvu, kaže, bila je prisutna samo Laura Ashley, a danas su se u dječje ormare ugurali Dolce&Gabbana i Rachel Riley.
Stvar je prilično jasna. Jesmo li potrošačko društvo proglasili boljim od ostalih društava? Jesmo. Je li modna industrija jedna od najpropulzivnijih u svijetu? Jest. Juri li modna industrija za profitom? Juri. Pa kako onda u svijetu najboljeg od svih društveno-ekonomskih modela odgajati djecu kao da taj model ne postoji, a kada odrastu, očekivati od njih da budu odgovorni potrošači?
Od malih nogu djeca se uče određenom lifestyleu
Čim prohodaju, klinci se već upoznaju s brendovima poput Coca Cole, McDonaldsa i Disneyja, sedmogodišnjaci znaju da je Apple više kul od Nokije. Tržište dječje mode vrlo je zahvalno, jer haljinice malene Suri stoje od 1.000 dolara nadalje, kao za odrasle, a kada ih nosi Suri, moraju ih nositi i druge curice ako žele biti važne kao ona. Jest da se može nositi majica iz kineskog dućana, ali konjanik na polo-majici malog Ralpha Laurenta dođe mu kao orden mami i tati, jer pripadaju uspješnoj klasi. Dijete odmalena treba učiti na određeni životni stil (lingua franca – lifestyle).
Zašto se sada lome koplja oko nekog Dječjeg tjedna mode, kada su se u bitku za osvajanje dječje klijentele već odavna ukrcali modni divovi Gucci, Burberry, Dior, Stella McCartney, Ralph Laurent, Balenciaga i ostali? Upišite na Googleu samo ‘kids fashion’ pa će vam se otvoriti čitav novi svijet stranica dizajnerske odjeće za bebe, dječake i djevojčice. Naći ćete magazine za dječju modu, dječje modne trendove za 2013., poseban izbor dječjih cipelica, dodataka i kaputića, mame će se moći uputiti u dječji svijet kozmetike, možete naći najbolje dječje modne fotografije.
U čemu je onda zamjerka? Problem nije, tvrdi modna kritičarka Financial Timesa, u novcu koju roditelji keširaju za dizajnersku odjeću, da bi je njihovi ljubimci prerasli u nekoliko mjeseci, iako ona sama, kao majka, tvrdi da ne treba pretjerivati. Problem nije ni u izlaganju stotina malih manekena na modnim pistama, što nosi opasnost od voajerizma, na koji su posljednjih godina Britanci posebno osjetljivi. Problem je, tvrdi Vanessa Friedman, u sputavanju kreativne slobode klinaca. Jer, modna je pista zadani teritorij sa zadanim pravilima, a djeci treba slobodno igralište za razvijanje kreativnosti i mašte, identiteta i percepcije. Kada klinac odjene hlače na cvjetiće i prugastu majicu, to ne znači da ono ne zna kako se odjenuti, nego znači da se želi tako odjenuti, tumači Friedmanova pa kaže kako je ključna lekcija o odijevanju naučiti mališane što odabrati da postignu željeni učinak na okolinu, budući da imidž postaje ključno sredstvo komunikacije. Nije šija, nego vrat, rekli bi naši. A ono iznutra?
tportal
