Alma, koja u Švedskoj živi šest godina zadovoljna je položajem muslimana u ovoj skandinavskoj zemlji, piše “Source“.
“Nema problema, na poslu su isto svi kao jedna familija, možda zato što radim u predškolskoj ustanovi pa smo sve žene. Hidžab je normalna pojava, jer sad ima puno izbjeglica iz Sirije koje su pokrivene, samo što mi se ne sviđa je to što nose uske farmerke i hidžab”, rekla je Alma.
Kako je navela, istina je da su u velikim gradovim palili i mesdžide i da tu ima problema za muslimane, što je prema njenim riječima posljedca mafije, uticaja droga.
“Šveđani su nam savjetovali da ne idemo u veće gradove”,rekla je Alma.
Halida iz Munchena kaže da u ovom gradu ima mesdžida, kako bosanskih, turskih, tako i iz drugih zajednica. Međutim, kako ona navodi, u Munchenu ima samo jedna džamija, ali nikada nije dozvoljeno da se ezan pusti sa njihovih minareta, što, kaže Halida, govori dovoljno o položaju muslmana.
Također, navela nam je da je na radnom mjestu gdje ona radi nošenje hidžaba zabranjeno.
“Malo je kolega na poslu koji te baš kao muslimanku prihvataju iskreno, to osjetiš u razgovoru i svemu, par njih te stvarno cijene zbog toga što jesi.
Također, navela je da ima i pozitivnih primjera.
“Prije neki dan kaže mi zamjenica šefa: ‘Halida ja te molim kad se moliš, pomoli se i za mene, meni veći poklon od tebe ne treba’. Šef mi je odobrio cijeli ramazan odmor, mada prema zakonu firme najviše tri sedmice možemo da dobijemo”, rekla je Halida.
Nermina je navela da su za zaslobodu muslimana u Engleskoj zasluženi Pakistanci, muslimani koji su više tradicionalni i koji su se držali svoje tradicije i vjere.
“Nisu dozvolili da ih zapad promjeni pa je danas u Engleskoj biti musliman s bradom ili žena sa hidžabom normalna pojava. Radimo slobodno gdje god, u školama, bolnicama, bankama, prodavniccama. Naravno, ima i ponekad i neugodnih situacija, pogleda napada, ali se ne bojimo”, rekla je Nermina.
“Ono što je možda iznenađujće, s obzirom na naslove koje viđamo u medijima, je to što kad su protesti za palestinu Englezi su ti koji ga organizuju.I pred džamijama petkom stoje i muslimane na te proteste pozivaju umjesto da bude obrnuto”, dodala je.
Kako kaže Nermina, desilo se puno napada od strane takozvanih muslimana na ovaj narod koji nije kriv za zlo koje njihova država radi, te dodaje da tad u takvim momentima budu više napadani i diskriminirani, “ali, prema mom mišljenju, sasvim razumljivo, mi bi njih gore tretirali da je obrnuto, takvi muslimani samo najviše štete donesu nama s ubijanjem nevinih za što će Allahu odgovarati”, rekla je Nermina.
Merima H. sa sjevera Njemačke piše da u mjestu u kome živi muslimani mogu jako dobro funkcionisati, te da u samom području ima par turskih i jedan bosanski džemat i na taj način se održava vjera i tradicija.
Kada je riječ o svakodnevnim potrebštinama, Merima kaže da je ono dosta prilagođeno stilu života muslimana, a u asortiman većine prodavnica uključeni su i halal proizvodi.
“Nije kao na domaćem području, ali može se uz Božiju pomoć. Nema ezana, ramazan se na ulici ne osjeti, nema mirisa somuna, niti kandilja. Demokratija je pa svako može da ispoljava svoju vjeru bez osuđivanja”, napisala je Merima.
Jedino što je zabranjeno, kako kaže Merima, je nošenje burke preko lica, odnosno skrivanje identiteta.
Ehlimana iz Liezena (Austrija) kaže da u ovom gradu ima mnogo muslimana te da je u Austriji islam priznata religija, tako da i nema puno problema.
Ehlimana navodi da ima i dobrih i loših strana.
“Dobre su te da imamo sva prava kao i ostali građani. Loše su možda što im treba vremena da se naviknu na nas i na prvu nas gledaju kao teroriste ( bar na mene, ženu koja nosi hidžab,) ali kad vide da se lijepo ponašate i ne kršite neke njihove zakone, onda to bude uredu i većina njih nas jako zavole. Bitno im je da si pošten, da ih ne diraš, ne remetiš njihov mir i nema problema. Jako cijene kad si ljubazan prema njima”, rekla je Ehlimana, napominjući da živi u zgradi u kojoj su svi Austrijanci, a da su ona i njeni članovi porodice jedini Bosanci tu.
Suada iz Stuttgarta je ocijenila kako je položaj žene muslimanke, koja je pri tom pokrivena u Studgartu u nekim segmentima, bolji nego u Bosni.
“Čujem u Bosni često ružne komentare kada prođe neka žena sa hidžabom”, navodi Suada.
Govorila je i o ponašanju muslimana. Iznenađena je, kaže, koliko se Turkinja – muslimanka kao žena promjenila na odnosu na prije dvadeset godina.
“Radim na kasi i u radnju ulaze svi profili ljudi. Jako je ružno kada mi jedna muslimanka ‘kaže daj jednu votku, brzo, brzo’ i strpa je u torbu. Kada joj kažem nisam znala da muslimani Turci piju. Kaže to je prošlost, mi smo moderni Turci”, govori Suada.
Prema njenim riječima muslimani su sami stvorili ružnu sliku o sebi i svojoj vjeri i pridobili mržnju i nenaklonost drugih.
Kako kaže, muslimani u svjetu nisu popularni i na njih se gleda sa dozom opreza.
Navela je da se u džamijama gdje se okupljaju muslimani nastoji uticati na vjernike da budu što pošteniji i odgovorniji prema zajenici u kojoj žive.
Govoreći o položaju žena, Suada kaže da se tipična žena muslimanka u Njemačkoj ne može pronaći.
“To je tako, ako uzmemo u obzir da joj je marama na glavi i da pri tom ima duge nokte i nosi helanke. Nameće se samo pitanje kod drugih kao što sam ja jednom bila upitana – koliko vrsta muslimana ima? Jako smo se razišli”, rekla je Suada.
Prema njenim riječima, među muslimanima nema jedinstva u vjeri.
“A sa tim dolazi do konfuzije u glavama drugih koji posmatraju muslimane. Međutim, niko nam ovdje ne uskraćuje pravo na izbor posla, škole, a muslimani su ravnopravni kao svi drugi građani u Njemačkoj. Jedino i velika nesreća nas je što me znamo jesmo li pošli ili došli. Dok ne postavimo jasna pravila o sebi I svojoj vjeri uvijek ćemo biti pod lupom drugih, jer smo ovako čudni”, zaključila je Suada.
