Uvijek sam imala puno samopouzdanja, ali nakon nekoliko godina s tadašnjim partnerom Jasonom, zapitala sam se u okeanu zbunjenosti i sumnje u samu sebe. Ono što je krenulo kao vrlo suptilno ponižavanje s vremenom je postalo tako loše i žestoko da sam ja kroz te faze svemu što mi je on govorio i povjerovala. Kada sam mu rekla da mi na poslu nude porast plate on me uvjerio kako ću potpuno propasti u toj ulozi, prenosi “Espreso“.
Uvjerio me da nisam dovoljno organizovana i da se to vidi po tome kako vodim domaćinstvo. Rekao mi je kako žali svakog ko će morati da radi sa mnom i da je bolje da to odbijem jer ću se osramotiti.
Bio je tako uvjerljiv da sam mu povjerovala i odbila promociju misleći kako je u pravu kada kaže da ja nisam “materijal za lidera”. Kad sam postala majka na početku sam se mučila kao i većina novopečenih mama, ali sve u svemu sam bila uvjerena kako radim dobar posao, i naša je kćerka bila sretna beba koja je brzo napredovala. Jason mi je stalno govorio kako je sve što radim potpuno pogrešno od načina na koji ju stavljam spavati, do toga da je krivo držim, njegova je lista mojih majčinskih grijeha bila velika i bez kraja.
Rekao mi je i da loše vozim kola. Imala sam jednu nezgodu u životu, i to kada sam se u rikverc vozila iz uskog dvorišta, zapela za stub i malo udubila automobil. Niko, naravno, nije bio povrijeđen, ali Jason mi je stalno govorio kako ne smijem voziti dijete. Uporno mi je branio da ne smijem kći odvesti na plažu jer to uključuje vožnju, a ja ću je ubiti. Jednom me na taj način i rasplakao, a kada su suze potekle počeo me uvjeravati da sam pretjerano osjetljiva te da mi treba profesionalna pomoć. Kad sam mu rekla da bih voljela napisati knjigu o prvim danima majčinstva (a posao mi se sastoji od pisanja, od toga živim) bio je apsolutno zgrožen. Rekao mi je, kratko i jasno, kako nisam u stanju napisati niti listu za dućan, a kamoli knjigu. Uz to me uvjerio i kako bi to vrijeme koje bih posvetila pisanju vitalno za život i razvoj naše kćerke koja bi radi toga bila zanemarena. Doslovno me uvjerio kako bi čak i vrijeme dok ona spava ukoliko ga ja posvetim pisanju bilo zanemarivanje djeteta.
Bio je tako odmjeren i pametan da me je uvjerio u sve to. Mislila sam da je u pravu, da sam zaista pretjerano emotivna i da stalno pretjerujem. Svaki put kad bih se rasplakala na film ili kada bih bila emotivna on bi sa mnom imao ozbiljne razgovore o tome da sam na “rubu pameti” i da patim od teške postporođajne depresije. Prvo sam bila apsolutno sigurna da nisam depresivna, ali opet me počeo ucijenjivati s našom kćerkom pa sam odlučila da odem kod psihologa koji mi je, na svu sreću, rekao da sam samo premorena majka.
Psiholog mi je takođe otvorio oči rekavši kako sam školski primjer “gaslightinga”, tehnike manipulacije koja je ime dobila po filmu “Gaslight” iz 1944. godine u kojem muž suprugu polagano različitim metodama uvjerava da je na rubu ludila, te da se počinje gubiti dok su njegovi mračni motivi dobro skriveni. Nisam prije nikada čula za nešto takvo, ali činilo mi se zaista kao nešto kroz što prolazim, naravno ne tako radikalno kao u filmu jer mene, za razliku od Ingrid Bergman, suprug nije htio zatvoriti u ludnicu već samo slomiti kako bi ima moć. Povjerila sam se prijateljicama, među kojima je bilo mnogo novopečenih majki. Rekle su mi da sve što mi je on “nadrobio” su gluposti, te da ako ja patim od postnatalne depresije ili zanemarujem kćerku, da su one onda najgore majke na svijetu.
Jasona sam nakon toga ostavila i preporodila sam se unutar mjesec dana. Imam novog partnera koji, ukoliko mi ikada kaže da nisam dobar pisac ili dobra majka, te da gubim zdrav razum, i njega ću ostaviti. Cijelokupno mi je iskustvo otvorilo oči. Svoju je priču o zlostavljanju djevojka koja je htjela ostati anonimna podijelila s “New York Postom” kako bi upozorila na opasnosti “gaslightinga”.
