Magazin

Ivan je Sanju pretukao pred maloljetnom djecom, a PALA JE I KRV: “Osakatio me, a dobio je kućni pritvor”

Napisao H. H.

Nakon batina, pala je i krv, nevjenčani suprug me je rezao nožem, maltretirao me pred djecom, osakatio me, a sada me psihički teroriše. On je osuđen, a kao da je na slobodi, dok djeca i ja živimo kao u pritvoru – ovako u svojoj ispovijesti priča Sanja S. (50) iz Pančeva, žrtva nasilja u porodici.

Naime, prema Sanjinim riječima, tokom marta 2016. godine Ivan K. ju je tokom noći u alkoholisanom stanju, nakon udaranja, 11 puta ubo po tijelu u porodičnoj kući dok su ležali u bračnom krevetu sa maloljetnom djecom, piše “Srbija danas“.

Ona je tada zadobila teške povrede, presječeni su joj i nervi na desnoj ruci, koja joj se oduzela. Nakon bolničkog liječenja, Sanja sa sinom (11) i kćerkom (16) odlazi u Sigurnu kuću, a na nagovor advokata vraća se u dom nasilnika.

 Tortura se po povratku nastavlja, mira više nije bilo. Njemu su samo alkohol, kocka i društvo bili bitni. U aprilu 2017. godine Ivan me je tokom noći udario drškom noža u čelo, a dok sam spavala, napravio mi je rezove na vratu i licu. Kako me je probudio udarac, dohvatila sam suzavac, istrčala sam napolje i u pidžami i pozvala policiju. Kćerka je tada policajcima predala nož koji se kasnije u postupku protiv Ivana nigdje ne spominje. On je dobio 10 mjeseci kućnog pritvora bez nanogice, već ga provjeravaju preko fiksnog telefona, ali nastavlja da me maltretira – priča tužnim glasom Sanja.

Po odlasku iz kuće, Sanja iznajmljuje stan, ali stanodavci, plašeći se nasilnika, čim saznaju ko je ona daju rok iseljenja.

 Selim se na mjesec dana, čim se raspakujem, ubrzo moram da se selim. Ako kažem ljudima da sam žrtva nasilja neće da mi izdaju stan, pa zato prešutim. Ali saznaju, a onda me izbace. To posebno pravi problem djeci. Kćerka živi sa mnom, a sin je sa ocem. On mu nije dozvoljavao da me viđa, dijete nije dolazilo tri mjescea i sada je sud odredio da me posjećuje vikendom. Socijalni radnici me krive što se stalno selim, kažu da to nije dobro za dijete, a ne shvataju da se selim jer moram i nemam gdje, a ne zato što hoću.

Psihičku torturu kroz koju prolazi Sanja dodatno otežavaju finansijski problemi.

– Zaposlena sam kao spremačica u jednoj predškolskoj ustanovi, ali sam na bolovanju već mjesecima. Od socijalnog primam samo 10.000 dinara. Od tog novca treba i da živimo, plaćam stan, hranu i sve što treba za kćerku.

Pakla kroz koji je prošla, Sanja se nerado prisjeća, ali muka je tjera da o njemu priča.

– On i dalje prijeti preko djece, kaže da će me ubiti. Pritvor mu ističe u junu, tako da strahujem šta može da se dogodi. Djeca su pod stresom, ona su gledala sve – kaže Sanja.

Komentari

komentara