Naime, ova talentirana braća dolaze iz mjesta Drvar u Bosni i Hercegovini, gdje su do 1985. godine živjeli sa roditeljima. U toj kući danas ne živi niko. Ipak, u blizini su tetka Zora Đapa i sestra Ružica koje su otkrile detalje o djetinjstvu braće.
“Pošto im je otac znao sve raditi, za njih je sve uradio da imaju tu kad dođu. Oni ovdje vole doći. Drvar je za njih nešto posebno. Oni su bili zlatni dječaci. Sada da bilo koga ovdje pitate tako će vam reći”, rekla je tetka
Tetka Zora- Screenshot/Pink.rs
Kuća Dejana i Saše Matića u Drvaru – Screenshot/Pink.rs
Sa druge strane, Ružica je otkrila da je Dejan bio veoma nestašan kad je bio mali.
“Odrastali su kao sasvim normalna djeca, kao da se ništa nije desilo. Vozili su bicikl, vozili su motor, uvijek su bili zanimljivi. Saša je bio dobar, on je uvijek slušao, a Deki je bio nemiran, da je postojala mogućnost da se popne na krov popeo bi se”, ispričala je Ružica.
Tetka je pričala i o tome kako su članovi porodice reagovali kada je otkriveno da je dječacima oštećen vid.
“U početku je za nas i za roditelje to bio šok, ali kasnije smo mi to prihvatili, a oni su se tako ponašali kao da nikakvih problema nemaju”, rekla je Zora.
Ipak, njih dvojica su prije 32 godine morali da napuste Drvar radi školovanja, pa su se preselili u Beograd, što je svima koji su ih voljeli teško palo.
“E to je bilo katastrofa. Svi su plakali i bili u šoku kad su morali da odu. I oni su, ja mislim, do Beograda preplakali”,otkrila je Zora.
Saša i Dejan su završili školu u Zemunu, a direktorica Rada Laban imala je samo riječi hvale za njih dvojicu.
“Bili su fina djeca, lijepo vaspitana, bili su odlični đaci. Učestvovali su u raznim priredbama, pogotovu u horu i orkestru. Po mom mišljenju je bio nestašniji Saša, bio je zvrk koji je morao sve da zna gdje se šta nalazi, za šta služi, šta može da iskoristi”, ispričala je direktorica u jednoj tv emisiji.
