`Hej brate, kako si mi?
Čujem da si upao u rijeku spašavajući prijateljev život i izgubivši svoj. Upao si u mutnu rijeku, prljavu rijeku. Čujem da si se davio i borio u vrtlozima rijeke, natapao se u prljavoj, nabujaloj vodi čekajući da neko skoči za vama kao i ti za svojim prijateljem. Nisi dočekao, doplivao si do Bosne, do Visokog. Čekajući da reaguju. Čekajući da naši počnu da vas traže, smišljajući razne razloge zašto ne ući u vodu i pored sve te opreme kojom raspolažu. Tužno.
Ti si bez razmišljanja, bez ijednog čamca ili prsluka skočio, zar ne?
Nije ni Miljacka mutna, koliko je mutna naša država, ako je mogu tako nazvati. Nisu vrtlozi u Miljackoj jaki, kao ni njena struja koliko je jak strah ljudi zakoračiti u istu. Ti nisi imao tog straha, niti si imao predrasudu šta će se desiti.
Znaš, otkrit ću tajnu. Ti si toliko velikog srca, duše, da bi skočio za njim iako bi znao šta te čeka. Možda si i znao da nećeš uspjeti, možda i ne. Nebitno više.
Tebe nema više fizički pored nas, ali si više nego ikad prisutan u našim srcima, našim dušama, našim mislima i našim pričama.
Znaš, pričaju o tebi, ali im dozvoljavam da pričaju. Jer pričaju sve pozitivno o tebi, pričaju istinu. Pričaju o tvom drugarstvu, prijateljstvu, pomaganju, zezanju i učenju svih nas.
Ali dao si nam svima važnu lekciju, koji je mnogi nisu naučili opet, a vjerovatno i neće nikad. Dao si nam lekciju šta znači biti prijatelj, brat. Hvala ti na tome. Heroju naš. Ponosu naš. Sad ustanem kad se spomene ime, jer si zaslužio i više a to je najmanji gest poštovanja koji sada mogu pokazati.
Plivaj brate u čistim rijekama onog svijeta, uživaj punim plućima i čuvaj nas sve kao što si to do sad radio. Neka ti dragi Allah podari lijep Džennet, a porodici i prijateljima sabura.
Volim te puno!
M.M.“
Ekskluziva.ba
