“Prošlo je više od 20 godina otkako sam operisana. Mogu biti svjedokom kad na vrijeme otkrijete rak dojke da je on izlječiv, danas pogotovo. U to vrijeme se jako malo znalo o toj bolesti. I sama moram priznati da sam bila potpuno neinformisana. Sreća što sam imala tu odgovornost prema sebi, prema svom zdravlju i porodici jer sam na vrijeme otkrila bolest i prošla tih pet ciklusa hemoterapija, zračenje nisam imala”, kazala je Šimunec, danas članica Udruženja “Renesansa”, koje pomaže oboljelima od ove opake bolesti.
Prošla je hrabro kroz sve faze s uvijek istim pitanjem “Zašto meni?”, “Zašto baš ja?”.
“Moram reći da je možda bio sretan splet okolnosti da sam to otkrila, jer sam poslije dva poroda imala strašne mastopatije i onda sam bila na redovnim pregledima. Nisam imala nikakve znakove, ništa nisam napipala, nisam imala nikakav iscjedak”, prisjetila se Šimunec.
Rak dojke je vječita borba
Kako je kazala, svako ko se susretne sa tako strašnom dijagnozom ima pravo da to prolazi na svoj način.
“Šok, nevjerica, tuga, depresija, zatvaranje… Ne znate šta je tada najteže. To je trenutak kada ste potpuno odsutni, kada ne znate šta i kako dalje. Zavisi i od žene koliko je snažna, jaka da to prihvati kao neku borbu. To je vječita borba. Ali zato postoje udruženja da vas izvuku iz te situacije. Meni je to jako nedostajalo. U međuvremenu se dogodio rat. Odmah nakon rata nas nekoliko je osnovalo udruženje s ciljem pomoći jedna drugoj. Evo 18 godina se borimo s administrativnim problemima i preprekama u glavama i žena operisanih od raka dojke”, ispričala je Šimunec.
Prema njenim riječima, kada žena ženi ispriča o onome što joj se desilo, kakvi ih tretmani čekaju, to je uvijek bliže nego kada pročitate ili kada vam kaže neko ko to nije prošao.
Neophodne redovne kontrole
I poslije svih tih godina Šimunec i danas vodi računa o svom zdravlju i odlazi na redovne kontrole koje su neophodne.
“Imate žene čija je konstrukcija dojki takva da izaziva stalnu brigu, pažnju i zbog toga mi je jako žao kada čujem da jako puno žena, nažalost, ne preživi. Ako se otkrije na vrijeme u 95 posto slučajeva ovo je izlječivo. To je ono na šta treba stalno upozoravati i govoriti. Vrlo je bitno ako imate neke genetske predispozicije da radite samopreglede do 40 godina, a poslije da odlazite na mamografske, ultrazvučne preglede. Poražavajuće je da toliko žena izgubi bitku sa ovom bolešću, kada postoje lijekovi, terapije, tretmani”, poručila je Šimunec.
Međutim, žene polaze od toga da se to njima neće desiti, da nemaju nikoga u porodici ko se suočio sa takvom bolešću.
“Nisam ni ja imala, ja sam prva, ali zato imam dvije odrasle kćerke koje znaju da trebaju voditi računa o tome i već sada odlaze na ultrazvučne preglede i to je zapravo put, ako vam se nešto već treba desiti, da je veća vjerovatnoća da ćete to otkriti na vrijeme”, kazala je Šimunec.
Svakih šest minuta jedna žena umre
Uznapredovala faza raka dojke je jako skupa za liječenje. Vjerovatno, prema njenim riječima, desetak godina kasnimo za svim “pametnim lijekovima koji postoje u svijetu”. Ona je tokom liječenja imala veliku podršku porodice.
“U situaciji kada se razbolite doktori imaju tako malo vremena posvetiti se vama, užasna je gužva, a možda je i do njih”, istakla je Šimunec.
Prema podacima kojima raspolažu, a koji važe više za Evropu nego BiH, u svakih šest minuta jedna žena umre od raka dojke, a svake dvije minute jedna žena oboli.
BiH nema registar oboljelih
Šimunec je istakla da u BiH ne postoji čak ni program ni registar oboljelih.
“Nemamo registar oboljelih. Iz nekih neformalnih krugova znamo da je rak dojke u porastu i da je na prvom mjestu kod žena. Podrške baš nemamo, ni od političkih struktura koje se, nažalost, u ovoj državi za sve pitaju. Očekivali smo da će se i žene oboljele od raka priključiti udruženju. Međutim, da li stvar mentaliteta ljudi ili žena ne znam, ali jedan ogroman broj njih se nije učlanio”, pojasnila je Šimunec.
Nekada su od raka dojke obolijevale samo žene iznad 50 godina, međutim, posljednjih godina sve više je mladih žena koje se suočavaju sa ovom bolešću.
“Da, to vidimo po ženama koje dolaze u udruženje. Da li je tu okidač stres koji je izgleda faktor za mnoge bolesti, ne znam”, ispričala je Šimunec.
Mišljenja je da društvo nije poduzelo sve što je potrebno da se radi kada je u pitanju rak dojke.
Povodom Svjetskog dana zdravlja, 6. aprila – Dana Sarajeva, ali i svjetskog dana obilježavanja Dana narcisa u subotu, 8. aprila ispred sarajevske Katedrale, i Udruženje “Renesansa” će na prigodan način obilježiti taj dan. Taj dan se u cijelom svijetu obilježava kao pozdrav proljeću, novom životu, ali ima tu simbolike i sa ženama oboljelim od raka dojke.
Tumor dojke, najčešće maligno oboljenje kod žena, uspješno se liječi čak u 95 posto slučajeva, ako se otkrije na vrijeme.