Tipični dan porodice Agić iz Sarajeva ne razlikuje se mnogo od dana u drugim bh. porodicama koje imaju dvije zdrave i aktivne tinejdžerke. Sve se, kaže Maida Agić, majka dvije djevojčice – Eme i Sarah, vrti oko škole i sporta. Tri puta sedmično Ema i Sarah idu u muzičku školu, a pet puta na trening ritmičke gimnastike. Kao i mnoge druge djevojčice, Ema i Sarah imaju i kućna zaduženja. Raspremanje stola nakon ručka, usisavanje ili brisanje prašine samo su neke od njihovih obaveza.
Ema radi sve što rade njeni vršnjaci
Ema je rođena u osmom mjesecu trudnoće. Sedamnaest dana provela je u inkubatoru jer je slabo disala i nije sisala. Prošlo je od tada četrnaest godina i danas, kažu, njihov pristup Eminom odgoju uopće se ne razlikuje od pristupa kojeg imaju prema njenoj sestri Sarah. “Tu je logika jednostavna – Ema učestvuje u svemu u čemu sudjeluje njena sestra i ostali vršnjaci. Emi samo treba više vremena da savlada neke vještine, tako je bilo i za rolanje, vožnju bicikla, plivanje, skijanje. Tu smo bili uporni i nismo odustajali. Ema je danas odlična skijašica a nakon šest godina redovnog treniranja imala je i samostalni nastup na Međunarodnom turniru ritmičke gimnastike, na što smo posebno ponosni” – kaže za Furaj.ba Maida Agić, Emina mama.
“Voljela bih biti youtuberka, pratim Janu Dačević, i Anđelu i Nađu, a ponekad i Mariju Žeželj. Od svih predmeta najviše volim matematiku. Imam nekoliko najboljih drugarica, najviše volim Deu, ona trenira ritmičku gimnastiku, kao i ja” – kaže djevojčica Ema.
Djevojčica koja pomjera granice
Ema je izvrsna u školi, a uz to niže uspjehe na brojnim takmičenjima. Tako je do sada osvojila dvije srebrene medalje na Međunarodnom turniru ritmičke gimnastike “Olimpik kup”, 2016. i 2017. godine. Također, dobitnica je i specijalnog priznanja Kluba ritmičko-sportske gimnastike “Olimpik” za doprinos i promicanje ritmičke gimnastike.
Potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete
Da bi mala djevojčica Ema mogla sanjati velike snove i da može biti sve što je danas, ključna je podrška okoline. Velika podrška koja je počela borbom njenih roditelja, a postoji zahvaljujući ljudima koji je svakodnevno okružuju.”Mi smo kao porodica uspjeli kreirati oko Eme, a samim tim i oko naše porodice, krugove podrške. Bez aktivnog učešća i rada Eminih odgajateljica iz vrtića, učiteljice, nastavnika iz škole, nastavnika iz muzičke, trenera iz kluba RSG “Olimpik”, trenera skijanja, i mnogih drugih, teško da bi Ema bila toliko uključena i aktivna. Kineska poslovica kaže: ‘Potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete’. To se posebno manifestira kada je riječ o djetetu s invaliditetom” – kaže Emina mama Maida. Dodaje skromno da ona i njen suprug Nermin ne bi rekli da su Emini uspjesi nevjerovatni. “Njen život je odraz potpune inkluzije, napornog rada koji je počeo od samog njenog rođenja. Ono na što smo ponosni jeste da je ona veoma samostalna, sretna, i u stvari, jedna tipična tinejdžerka koja hoda okolo sa slušalicama u ušima i mobitelom u rukama. Baš kao i njeni vršnjaci.”
Ema sa mamom i sestrom
Život sa Down sindromom u Bosni i Hercegovini
Maida Agić aktivno je uključena i u rad Udruženja “Život sa Down sindromom”. Kaže da kvalitet života osoba s Down sindromom može biti na veoma visokom nivou. Da oni mogu živjeti veoma aktivan i ispunjen život, pohađati redovne škole, učestvovati u sportu, kulturi, imati radni angažman, živjeti samostalno uz podršku. Ipak, tvrdi, kod nas se sve svodi na jedno. “Koliko porodica ‘gura’, toliko će biti ‘vidljiva’ i ta osoba, a to ne bi trebalo biti tako. Prevelik je to zadatak za jednu porodicu. Bez dobre organizacije društva na temeljima inkluzije, bez sistema podrške porodici i toj osobi, mi ćemo se, kao društvo i dalje iščuđavati, i slaviti kao nevjerovatan uspjeh to što jedno dijete s Down sindromom ide u redovnu školu, ili skija” – kaže Emina mama. Djevojčice koja je, uz bezrezervnu podršku svoje porodice, ponos bh. društva.
Izvor: Furaj.ba
